Više od šest desetljeća nakon smrti slavnog pisca, u Americi su prvi put objavljeni njegovi dnevnički zapisi, koji otkrivaju kako su nastali njegovi kultni romani
George Orwell preminuo je u siječnju 1950. u dobi od 46 godina. Samo dva mjeseca nakon smrti, izdan je njegov SF roman o distopiji, '1984'. U Engleskoj su dnevnički zapisi objavljeni prije dvije godine, a predgovor je napisao preminuli autor Christopher Hitchens (kolumnist u Vanity Fairu), kojeg su često opisivali kao najboljeg engleskog esejista nakon Orwella. Ove godine dnevnik je dočekao objavljivanje i u Americi.
Sagledavajući Orwellove memoare iz 1930-ih, Hitchens je napisao da ga je obitelj kondicionirala da prezire sve 'lokalno i domorodačko'. U 1940-ima, samo nekoliko mjeseci nakon što je izrazio mizantropski i ksenofobičan stav naspram europskih izbjeglica, većinom Židova, za koje piše da 'potajice preziru Englesku i priklanjaju se Hitlerovoj politici', istodobno oštro kritizira britanske vlasti koje ignoriraju talente židovskog emigranta, spisatelja i novinara Arthura Koestlera. 'Orwell je često proturječio samom sebi, ali kad se to događalo, nastojao je što bolje razmotriti sve činjenice i profitirati od njih', piše Hitchens.
U Orwellovom studioznom pregledu položaja nezaposlenih i domova za beskućnike u sjevernoj Engleskoj, Hitchens vidi rane pokušaje formiranja sadržaja za '1984', kao i u bilješci o teroru povećane populacije štakora, koja svakim danom 'sve više nagriza čovječanstvo'.
U njegovom komentaru da 'ovih dana, što god se napravilo ili reklo, odmah se traže skriveni motivi i pretpostavlja se da riječi znače sve osim onoga što naizgled objašnjavaju', preminuli esejist vidi kako je diskurs 'sloboda je ropstvo' zauvijek okupirao Orwellove misli.
Također treba izdvojiti njegov sarkastični komentar na pismo lady Oxford upućeno novinama Daily Telegrapha, u kojem je na temu ratne ekonomije napisala: 'Budući da je većina londonskih kuća napuštena, nema puno zabava po gradu. U svakom slučaju, većina kućanstava morala se prisilno razdvojiti od svog osoblja, kuhara i živjeti u hotelima.'
Orwell je napisao: 'Očito ništa ne može uvjeriti te ljude da osim njih postoji i 99 posto druge populacije, koja čini ostatak svijeta.'
1941. počeo je raditi za BBC (to iskustvo opisuje kao 'nešto između internata za djevojke i bolnice za umobolne'), što ga je navelo na zaključak: 'Sva propaganda je laž, čak i ona koja govori istinu. Mislim da to ne vrijedi dovoljno dugo ako znate što radite i zašto to radite.' Čak i tijekom rata, dok opisuje kako bježi od komada šrapnela, gadi mu se političko licemjerje, što je potkrijepio jednim naslovom, koji je pročitao u Daily Expressu: 'Uspješno bombardiranje berlinskog sirotišta. Djeca u plamenu.' Nakon toga je samo kratko zaključio: 'Svi se utapamo u prljavštini.'
Dnevnici upućuju na njegovo britko i čisto pisanje i kasniju proznu monumentalnost. Čitani u cijelosti (čak i njegovi rani dijelovi: izvještaji o održavanju vrta), potvrđuju njegovu spisateljsku veličinu.
