Umjetnik koji je svojim životom i smrću 1956. u automobilskoj nesreći kojoj je kumovao alkohol, zaslužio epitet 'zločestog dečka' 20. stoljeća, svojim je pristupom slikanju otvarao nove umjetničke horizonte i pomicao granice onoga što se može razumjeti kao slikarstvo. Njegovo je stvaralaštvo pomoglo da New York postane nova svjetska prijestolnica moderne umjetnosti, a on ključna figura povijesti američkog slikarstva, čije umjetničke vizije i danas žive, duboko ukorijenjene u američku kulturu.

Povodom stote obljetnice Pollockova rođenja, studio i kuća u kojoj je živio i radio a danas memorijalni muzej Pollock-Krasner House and Study Center u East Hamptonu u saveznoj državi New York, gdje je napravio svoje izrazito utjecajne slike načinjene u tzv. "dripping" tehnici kapanja boje 'iz zraka' koja ga je učinila poznatim u svijetu, organizira niz događanja tijekom 2012.

Pollock se u "The Springs", kako se kuća zvala, zajedno sa suprugom također slikaricom i pripadnicom apstraktnog ekspresionizma Lee Krasner, preselio 1945. bježeći od gradske vreve New Yorka. Upravo je tu naslikan velik broj njegovih najznačajnijih djela u razdoblju od 1947. do 1951., kada je svoja platna porazbacao po podu štaglja pretvorenog u studio te, u procesu koji je nazivao "izravno slikanje", na mala vrata u svijet umjetnosti uveo novi način razumijevanja slikarstva i onoga što ono jest.

Taj je pod sačuvan zahvaljujući čistoj slučajnosti - naime, pred kraj umjetnikova života, originalni je drveni pod pokriven drugim materijalom što je omogućilo da 30 godina kasnije, kada je kuća pretvorena u memorijalni muzej i postala jedno od najvažnijih kulturnih odredišta u SAD-u, bude ponovno otkriven i predstavljen javnosti. Prekriven kapljicama boje, on predstavlja svjedočanstvo Pollockova genija i oltar stvaralaštvu toga velikog umjetnika, gdje posjetitelji mogu u zaštitnim papučama obići ostatke njegova rada na ključnim slikama kao što su "Jesenski ritam" iz 1950., "Plavi polovi" (1952.) - smatranom njegovom najznačajnijom slikom, te "Konvergencija" iz iste godine.

Najvažnije, središnje događanje bit će humanitarno okupljanje koje će se 25. travnja održati na sveučilištu Stony Brook University u New Yorku u organizaciji zaklade Pollock-Krasner, s posebnim gostom glumcem Edom Harrisom. Harris je utjelovio Pollocka u filmu "Pollock" iz 2000. za koji potpisuje scenarij i režiju, te u kojemu je glumio glavnu ulogu za koju je dobio nominaciju za Oskara, dok ga je glumica Marcia Gay Harden 2001. i dobila za najbolju sporednu ulogu.

No, već ove subote muzej Smithsonian u Washingtonu DC organizira izložbu "Memories Arrested in Space: A Centennial Tribute to Jackson Pollock from the Archives of American Art" (Sjećanja zaustavljena u prostoru: obilježavanje stogodišnjice rođenja Jacksona Pollocka iz Arhiva američke umjetnosti). Izložba je otvorena do 15. svibnja.

U samoj kući Pollock-Krasner također su u planu dvije izložbe povodom stogodišnjice umjetnikova rođenja. Prva je "The Persistence of Pollock" (Pollockova postojana prisutnost) organizirana od 3. svibnja do 28. lipnja, koja će prikazivati djela vezana ili inspirirana tim umjetnikom. Uslijedit će "Men of Fire: Jose Clemente Orozco and Jackson Pollock" (Vatreni muškarci: Jose Clemente Orozco i Jackson Pollock), od 2. kolovoza do 27. listopada, izložba Pollockovih i djela velikog meksičkog muralista koji je imao značajan utjecaj na njega. Izložba će obuhvaćati djela posuđena iz javnih i privatnih kolekcija, a organizirana je u suradnji s muzejom Hood Museum of Art iz Dartmoutha, te muzejima Tate, MoMa i Metropolitan u New Yorku.

No, 28. će siječnja u East Hamptonu biti obilježen jednostavno i bez velike pompe, uz prikazivanje filma "Pollock" u intimnom ozračju lokalne crkve. Između ostalih događanja planiranih u 2012., newyorška aukcijska kuća Sotheby's održat će privatnu zabavu i jednodnevnu izložbu Pollockovih djela posuđenih iz privatnih zbirki s područja grada New Yorka, a 14. srpnja u Southamptonu će se održati i "Dan Jacksona Pollocka".

Pollockova velika obljetnica obilježava se i na drugom kraju svijeta u Japanu, gdje je još u prosincu 2011. u muzeju prefekture Aichi - Aichi Arts Center u Nagoyi, organizirana prva velika retrospektiva toga umjetnika "Jackson Pollock: A Centennial Retrospective" (Jackson Pollock: stogodišnja retrospektiva), koja se 10. veljače otvara i u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Tokiju.

Prva velika retrospektiva toga umjetnika u Japanu koja kroz 70-tak djela - slika, crteža i grafika - daje presjek njegove karijere, od ranih crteža, preko slika kojima je ostavio traga u svijetu moderne umjetnosti, do kasnijih godina njegova stvaralaštva od 1951.-56., izložba istražuje utjecaj tog umjetnika na japanski umjetnički pokret sredine prošloga stoljeća Gutai, te odjek koji je imao u japanskim medijima. Izložba ostaje otvorena do 6. svibnja.

Paul Jackson Pollock (1912.-1956.) svoj je proboj na svjetsku i povijesnu umjetničku scenu obilježio slikom "Mural" (1943.), koja označava prekretnicu u slikarstvu 20. stoljeća. Riječ je o golemu 2,5 metra visokom i više od šest metara dugačkom platnu koje je za jednu zabavu naručila imućna kolekcionarka Peggy Guggenheim, nećakinja bogataša Solomona Guggenheima i jedna od najistaknutijih kolekcionara klasične moderne, nadrealističke i suvremene umjetnosti. Peggy je kasnije tvrdila da je upravo ona najzaslužnija za "otkrivanje" Pollocka te je do kraja života polagala prava na njegova djela, sukobljavajući se pritom s Krasner.

Prvo Polockovo djelo koje je zanemarivalo mjeru čovjeka i istodobno bilo zamišljeno za promatranje s bliske udaljenosti, "Mural" označava početak mita o usamljenu geniju koji radi intuitivno, izravno iz podsvjesnih nagona i fizičke memorije. Umjetnik koji proces slikanja nije smatrao pukom proizvodnjom umjetnosti, već činom u kojem se neposredno odražava djelovanje ljudskog nesvjesnog, Pollocka nije zanimalo raditi "prema prirodi" nego kao priroda, paralelno s njom.

Svoj je umjetnički vrhunac dosegnuo 1950., nakon čega se postupno počeo vraćati svojem ranijem stilu s naglaskom na figurativno, kojeg se u stvari nikada ni nije odrekao. Tijekom svojeg najplodnijeg stvaralačkog razdoblja, od 1947. do 1951. kada je proizveo vjerojatno najvažnije slike u karijeri, potpuno je apstinirao od alkohola. U godinama koje su uslijedile pa sve do smrti, njegovo je konzumiranje alkohola ustrajno raslo a stvaralačka moć opadala. Kada je 1956. doznao da newyorška MoMa planira prvu veliku retrospektivu njegovih djela, nije bio ništa naslikao u 18 mjeseci. Izložbu nije doživio - preminuo je u noći 11. kolovoza kada je pijan za volanom izgubio kontrolu nad vozilom i zabio se u drvo.