Novi roman riječke književnice Tee Tulić 'Strvinari starog svijeta', u kojem govori o odnosu oca i kćeri, predstavljen je u petak na književnom festivalu Vrisak u Rijeci
Novi roman objavljen je šest godina nakon prošlog romana, "Maksimum jata".
Upitana zbog čega ne objavljuje češće, Tea Tulić je rekla da nije skribomanka i da nema potrebu stalno pisati. "Naravno, stalno razmišljam i zapisujem kraće forme. Za pisanje ovog i prošlog romana bilo mi je potrebno osam do devet mjeseci. Kad pišem malo mi strada društveni život, pa je na neki način dobro da imam dulje stanke", navela je.
Otkrila je da prije samog pisanja o romanu razmišlja nekoliko godina, a važno joj je da on živi u njoj prije nego što će zaživjeti na papiru.
Ustvrdila je da roman "Strvinari starog svijeta" nije autofikcijski, ali joj je drago da takav uvjerljiv dojam ostavlja među čitateljima. Opisan je zajednički život oca i kćeri tijekom jedne godine. Okolnosti njihove svakodnevice su grube, ali se to kompenzira nježnošću njihova odnosa, rekla je.
U romanu se uz oca i kćer pojavljuju dvije žene, pokojna majka i pokojna prijateljica glavne junakinje. One nisu metaforički realne, nego ih ona održava na životu jer joj nedostaju žene, navela je Tulić. Već se razgovara o slovenskom prijevodu romana, izvijestila je.
U nastavku programa Vriska u petak je svoj distopijski roman "Sjećanje vode" u hrvatskom prijevodu predstavila finska spisateljica Emmi Itäranta. Ona je u romanu opisala svijet budućnosti u kojem nedostaje vode čije izvore, a time i život kontrolira totalitarni sustav. Itäranta je taj roman napisala prije 15 godina. U tih 15 godina približili smo se budućnosti koju sam opisivala, rekla je.