Olja Lozica ovog puta kao autorica zadaje tek idejnu strukturu u kojoj jedna starija žena uz pomoć mlađeg muškarca rekonstruira svoj život, a tekst predstave oblikuje iz glumačkih improvizacija Olivere Baljak i Gorana Guksića

'S Oliverom Baljak izvrsno smo surađivali u Rijeci, na predstavi 'Vincent', a Goran Guksić sjajan je mladi glumac za kojeg smo znali da će se dobro uklopiti u proces. Važno je spomenuti da je tekst predstave zapravo njihovo autorsko djelo, materijal nastao u njihovim glumačkim improvizacijama, što pokazuje da su se odlično snašli u radu na ovoj predstavi', naglasila je redateljica.

U opisu predstave navodi se da dok Tamara (Olivera Baljak) pokušava otrgnuti zaboravu ključne trenutke sjećanja, trudi se u potpunosti ne izgubiti davno izblijedjeli odnos s čovjekom kojeg je voljela, i koji je volio nju. Suočena s posljedicama galopirajuće degenerativne bolesti, njena se prošlost stapa sa sadašnjim trenutkom, tvoreći začudni amalgam života koji je prošao i onog koji nikad neće ni doći. Život umrlih je u pamćenju živih; je li to pamćenje prenosivo poput podataka na kompjuterskim diskovima, ili se nepovratno gubi u prijenosu?

'Predstavom u &TD-u htjeli smo promijeniti smjer te se odmaknuti od već iskušanih formi, napraviti nešto intimnije, više usmjereno ka temeljnim ljudskim odnosima. Prvi put kad sam ti vidjela lice je zbilja komoran projekt, dva glumca, Mario Leko kao scenograf i kostimograf, Matko Botić kao dramaturg. Lijepo je za promjenu raditi u manjoj grupi, gdje se pažnja može posvetiti svakom detalju', zaključila je Lozica.