Splićanka Tisja Kljaković Braić u Splitu je završila Školu likovnih umjetnosti i potom diplomirala slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u klasi profesora Gorkog Žuvele. Dosad je imala preko 40 izložbi, a djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, drugim galerijama te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Pažnju najšire publike osvojila je karikaturama bračnog para čije je epizode iz svakodnevnice, poput izbjegavanja poznatih na plaži ili zajedničkog čitanja kataloga šoping-centara, redovito objavljivala na Facebooku. Sada su Ona i On dobili i ukoričeno izdanje, knjigu 'Oni' koju je početkom studenog izdala Fraktura, a koja okuplja stotinjak najboljih epizoda Njih, za koje se nerijetko komentira da su ne samo urnebesno smiješni, nego i da predstavljaju pravi dalmatinski život i mentalitet.

U najavi knjige karikatura 'Oni' stoji kako je 'u vremenu bombastičnih naslova pažnju privukla svakodnevnica. Nemoš virovat'. Kako samoj sebi objašnjavate tu privlačnost svakodnevnice u vašim karikaturama?

Ljudi su željni normalnog. Napravila sam upravo suprotno od onog čime smo svaki dan bombardirani. Vrime je savršenstva, savršenih ljudi bez mana i uljepšane stvarnosti. 'Oni' su zapravo svi mi, ali bez maske. Ljudi su se pripoznali i mislim da je tu ključ njihove popularnosti. Opet, iz svih tih situacija na drugo čitanje izvire jedna jednostavna ljubav i jedan lipi suživot. Mislim da sam 'iscidila' sve bračne situacije koje, ako vam se nisu desile, desit će se sto posto. Ništa tu nije novo. To je nešto šta se ponavlja iz generacije u generaciju. Ovom sam knjigom osvijestila, prvenstveno nasmijala i dokazala da niste sami. Nastao je zapravo bračni udžbenik. 'Oni' su inspirirani životom svih oko mene i mojim životom, naravno.

Za knjigu je na koncu odabrano oko 100 karikatura. Čime ste se vodili u izboru?

Teškom mukom izabrano je sto karikatura. Prva ideja bila je knjiga od 52 karikature, međutim kad smo mislili da je to - to, upravo tada je krenula nova lavina ideja. Od jedne male knjige koja je bila planirana nastala je velika, gotovo monografsko izdanje. U odabiru smo se vodili i brojem lajkova i likovnom kvalitetom. Podijelili smo knjigu u nekoliko poglavlja: 'Vanka', 'Kuća', 'Tinel', 'Kužina', 'Intima'.

Karikature su svakodnevne crtice iz života jednog bračnog para, kroz koje dobivamo uvid i u šira zbivanja. Ovo ljeto smo, primjerice, gledali kako se nose sa šokovima Svjetskog nogometnog prvenstva. S druge strane, u njihovim pričama se vrlo rijetko dotičete politike i 'teških tema', za koje ste i rekli da ćete ih izbjegavati, ali nedavno ste ipak jednom karikaturom podržali inicijativu Prekinimo šutnju. Zašto ste se odlučili komentirati baš u tom slučaju?

Zapravo koristim Njih da komentiram razne događaje, a politiku ne komentiram. Zašto? Jer me ne zanima, a samim time je i ne razumijem. Prekinimo šutnju je inicijativa koja me taknula kao ženu, mada nemam takvih iskustava. Ta karikatura je zapravo tragikomična. U jednom komentaru ispod nje gospođa Ružica Olujić piše ovako: 'To je česta narav humora... antibiotik protiv tragičnog. Zato ga valjda tako i trebamo.' Istina, ipak sam puno sigurnija kad komentiram kraljevsko vjenčanje Harry i Megan — 'I ja san tebe oženija, neka si iz Solina.'

Tekstove za knjigu 'Oni' napisali su Frane Dulibić i Jurica Pavičić. Kako je došlo do te suradnje?

Franu je odabrao urednik Seid Serdarević, i to je bio pun pogodak. Savršeno je skenirao cili moj rad, od slikarstva do karikature. Pogodio je bit. A Juricu i ženu mu srela sam kod kazališta i onako u prolazu dali su mi do znanja da im se jako sviđa šta radim. To je urodilo izvrsnim tekstom čija mi zadnja rečenica strašno imponira, a kaže: 'Ovo je divan nastavak priče o Roku i Cicibeli, Bepini i Luiđu.'

Kakav vam je dalje plan što se tiče Nje i Njega?

Nakon izdavanja knjige prvo ću odahnit jer još sebi dolazin zbog toga kakvu je reakciju ovo izazvalo. Tako da me sve to na neki način blokiralo. Ovakav medijski interes ni u snu nisam očekivala. Zahvalna sam svima koji su podržali Nju i Njega, a najviše onima koji su lajkali i komentirali jer su zbilja kreatori ove knjige. Iz dana u dan pružali su mi veliko veselje koje me je tiralo naprid.

'Oni' su vam druga knjiga. Prije dvije godine objavili ste autobiografsku 'U malu je uša đava' o odrastanju u Splitu 1980-ih. Za one koji (još) ne mogu zaviriti u tu vašu zbirku sjećanja iz djetinjstva, možete li izdvojiti jedno koje vam je možda najvažnije od svih uvrštenih u knjigu, koje vas je ipak najviše obilježilo?

Nemojte me tirat da izvlačim išta... Cila knjiga je jedno veliko sjećanje - 'Amarcord'. To su sitnice i detalji, od toga je zapravo satkana cila moja umjetnost. Nemam maštu, nisam pisac pa ne znam izmislit. Ali zato sam osjetljiva na jednostavni život. Opis je to jednog lipog vrimena... ko je znao da će doživit treće izdanje. Bila sam sritna šta je uopće štampana. Svi ljudi koji su je pročitali mahom imaju isti komentar: 'Smijali smo se cilu knjigu, a onda i rasplakali…'

Nedavno ste prvi put radili i u kazalištu - napravili ste likovno rješenje za predstavu 'Proba orkestra' u ZKM-u (knjižicu s portretima glumaca i plakat). Kako je došlo do te suradnje i jesu li u planu još neki projekti vezani uz teatar?

Ma cilo lito sam radila za predstavu 'Proba orkestra'. Baš sam dala sve od sebe. Nisam tila iznevjerit ljude koji su mi dali i šansu i povjerenje, a to su redatelj Edvin Liverić i harmonikašica Merima Ključo. U portretima glumaca sam baš uživala, vratilo me to u vrijeme studiranja i, šta mi je najsmišnije, dokazala sam da znam crtati.

Na plakat sam jako ponosna. To je bila prva slika koju sam napravila nakon pogledane kazališne probe. Mani mi je poslala poruku na koju sam isto jako ponosna. Kako je riječ o Felliniju, nisam trebala nimalo odskakat od svog izričaja i senzibiliteta. Apsolutno me sve pogodilo u žicu. Volila bih da mi se desi još suradnji s teatrom. To je za mene bio novi, ali blizak svijet.

Za veoma uspješnu 2018. rekli ste da su se 'u njoj spojile sve godine vašeg rada'. Kad se sada osvrnete, koji vam je period u karijeri bio najteži?

Najtežih perioda u mojoj karijeri nije bilo. Nekako mi je to čime se bavim nezgrapno nazvati karijerom... Više je to vrsta poziva. Zabavljam se dok radim, to me veseli i sve šta radim radila bih i mukte. A ova 2018. ipak će ostat nezaboravna. Karikaturom sam prešla granicu likovne publike i to, moram naglasiti, minimalističkom karikaturom, u vrimenu kad crtani film nije više crtan. Do danas 29.000 ljudi prati Njihov život. Zapravo prate svoj vlastiti život.