Prije premijere 'Hrvatskog glumišta' Dražen Mikulić naslutio je podijeljene reakcije na Frljićevu predstavu, a javnost i kulturnjaci vrlo burno o njoj govore i dan danas. Prošle subote je rektor Bogoslovlja Sanjin Francetić izjavio da glumci moraju nastupati u 'Hrvatskom glumištu' jer će u suprotnomeizgubiti posao, a Frljićevu predstavu usporedio je s tragičnom situacijom oko karikatura u Parizu.

'Mi smo svi profesionalci koji za svoj rad dobivamo plaću. I naravno da je svi moramo zaraditi svaki mjesec, igrajući različite uloge ubojica, pedofila, homoseksualaca, osoba u incestu itd. Nikada nitko to nije smatrao problemom, jer je naš posao da igramo različite likove. Dešavalo se da se neki glumci nisu vidjeli u nekim likovima i izlazili su iz podjela bez ikakvih sankcija. U ovoj predstavi je Oliver Frljić još naglasio na početku da svatko od nas može izaći iz podjele, bilo kada, bez ikakvih sankcija ako smatra da se to kosi s nekakvim njegovim životnim postulatima. Nitko nije izašao, dapače, s guštom smo radili isto kao i 'Turbofolk'. Gospodin Francetić, koliko ja znam, nije pogledao predstavu, pa ne znam čime je može uspoređivati s terorističkim činom u Parizu. Ili on kao katolik kršćanin terorizam zaziva i odobrava. 'Problem' ove predstave je to što je društvu vrlo direktno sasula istinu u lice. Za jedne je to grijeh koji se ne oprašta, a za druge je izraz hrabrosti, odobravanja i podrške kazalištu, Frljiću, Blaževiću i glumcima', rekao nam je u intervjuu Mikulić koji je još uoči premijere 'Hrvatskog glumišta' naslutio burne reakcije kulturnjaka koje su uslijedile.

'Eto, očito sam dobro predvidio rekavši to. Reakcije nisu samo u Rijeci, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Ne samo među kazališnom publikom, nego i među ljudima koji nikada nisu kročili u kazalište. Tragikomično je da ovi potonji sve znaju o predstavi i redatelju, a ne znaju kako izgleda unutrašnjost kazališta, da ne govorim da predstavu nisu ni pogledali. Očekivao sam da će predstava biti gledana, i dobili smo unaprijed rasprodano gledalište za svaku izvedbu, dugotrajni aplauz uz povike 'bravo'', govori nam riječki glumac iza kojeg su deseci kazališnih i filmskih uloga, među posljednjima uloge u Frljićevom ‘Hrvatskom glumištu’ i ratnom filmu Kristijana Milića ‘Broj 55’.

Do koje mjere ste kao glumci uključeni u stvaranje predstave, a koliko je riječ o redateljskom autoritetu?

Svi mi glumci stojimo iza predstave. Imali smo potpunu slobodu u kreiranju predstave ravnopravno s redateljem i dramaturgom. Mnogo toga i nije ušlo u predstavu o čemu smo pričali i dogovarali se. No kao oko iz publike, redatelj je na kraju složio cjelinu.

Kako kao glumac pristupate ulozi u 'Hrvatskom glumištu' i koliko je nužno za tu ulogu da izražava i Vaše osobne stavove?

Toj ulozi pristupam kao prema svakoj drugoj, profesionalno. Želim je napraviti najbolje što umijem. Nikada na sceni nisam privatno Dražen Mikulić, nego lik kojeg tumačim. Ako taj lik ima u komadu iste stavove kao i ja privatno, samo mi je onda lakše ući u njega. U ovoj predstavi smo kao glumci mogli davati prijedloge za razigravanje svih scena, a isto tako ako smo mislili da nešto nije potrebno, to smo izbacivali. I jedno i drugo bez ikakve prepirke s redateljem ili međusobno.

Kako iz pozicije dragovoljca gledate na prosvjede protiv predstave 'Hrvatsko glumište' te na plakate koji su dio rada riječkog HNK-a, ali i na nedavno vandaliziranje fasade kazališta?

Kao takav u ovoj predstavi ne vidim ništa što bi vrijeđalo moje nacionalne, domoljubne ili vjerske osjećaje. Bit kazališta je da propitkuje, ukazuje, otvara društvene teme, zauzima stavove, a na konzumentima kulture je da o tome imaju svoj stav, ako ne žele biti ovce. NDH i ustaštvo je strašno loš pokušaj hrvatske državotvornosti, zasnovan na fašizmu i poklanjanju Hrvatske zemlje drugima. To je istina, isto kao što je istina da se dio kulturnih radnika 90-ih angažirao oko nacionalističke politike. Zato danas slovo 'U' na fasadi kazališta može napisati samo 'Gregor' (ovca iz reklame, op. a.).

Na koji način biste povezali svoje dvije uloge, u filmu 'Broj 55' i 'Hrvatskom glumištu'?

Pa poveznica je ta da sam i u filmu i u predstavi u uniformi hrvatske vojske. Jednoj iz 1945., a jednoj iz 1991. Ha-ha-ha. Šalu na stranu. Dvije različite uloge, dvije vrste glumačkog posla, film - teatar. Meni je drago da su 'Hrvatsko glumište' i 'Broj 55' kod publike prošli jako dobro i da će se o njima pričati i u budućnosti. A naravno da mi je drago, također, da publika hvali i moje uloge u tim projektima.