Kada je 1983. godine literarni časopis Granta sastavio svoju prvu listu najboljih autora do 40 godina starosti, na njoj su se našla imena poput Salmana Rushdieja, Martina Amisa, Iana McEwana, Juliana Barnesa i Kazua Ishigura. To u svakom slučaju pokazuje da su urednici Grante znali pametno izabrati pa ne čudi to što je Grantina lista postala tradicionalni događaj koji se ponavlja svakih deset godina. Primjerice, na listi objavljenoj 1993. bio je i Alan Hollinghurst, u međuvremenu dobitnik Bookera i jedan od najvažnijih suvremenih britanskih pisaca.

Tako je u svojem travanjskom broju Granta četvrti put objavila tko su najbolji književnici i književnice Commonwealtha do 40 godina starosti, a izbor je pao na sljedeća imena: Ned Beauman, Sunjeev Sahota, Naomi Alderman, Benjamin Markovits, Adam Thirlwell, Joanna Kavenna, Xiaolu Guo, David Szalay, Sarah Hall, Steven Hall, Adam Foulds, Tahmima Anam, Nadifa Mohamed, Jenni Fagan, Kamila Shamsie, Ross Raisin, Evie Wyld, Helen Oyeyemi, Taiye Selasi i Zadie Smith.

Smith je bila na listi, kao i pisac Adam Thirlwell, i prije deset godina, ali tu je i mlada autorica Taiye Selasi, čiji je prvijenac 'Ghana Must Go' objavljen prije nekoliko mjeseci uz ekstatične književne kritike. Većinu izabranih na Grantinoj listi 2013. čine žene, a dosta je i autora i autorica emigrantskog porijekla, što se ogleda i u tematici koju obrađuju.

Iako je većina izabranih imena nepoznata široj javnosti (s očitim izuzetkom Zadie Smith), u književnim krugovima već je započela rasprava o tome je li, primjerice, na listi trebao biti i John McGregor, čiji je roman 'Even The Dogs' bio iznimno hvaljen. Guardianov kritičar je pak zamjerio to što su većinom odabrani 'staromodni autori', no urednici Grante kažu da je jedna od funkcija njihove liste poticati raspravu.