Ejdus je rođen je 24. srpnja 1947. godine u Beogradu, a poslije gimnazije i nekoliko godina provedenih u kultnom beogradskom amaterskom kazalištu Dadov diplomirao je glumu 1972. godine na Akademiji za kazalište, film i televiziju u klasi profesora Milenka Maričića.

Član Drame Narodnog pozorišta u Beogradu postao je 1972. i u nacionalnom teatru ostao je do 1993., a potom prešao u Jogoslovensko dramsko pozorište (JDP).

Od 1985. do 1989. godine bio je predsjednik Udruge dramskih umjetnika Srbije, a u zvanje redovitog profesora na Akademiji umjetnosti imenovan je 2006.

Ejdus je, kako navode beogradski mediji, desetljećima bio neizbježan na javnoj sceni, a izuzetnim ulogama ostavio je upečatljiv trag u kazališnoj i filmskoj umjetnosti. Svojevremeno je rekao da ga "želja za glumom nikada nije napuštala, čak ni u najtežim trenucima".

Krio je od javnosti da mu je zdravstveno stanje prilično narušeno, ali od ljubavi prema glumi nije odustajao, navode mediji povodom njegove smrti.

Ejdus je ove godine, kad mu je dodijeljena nagrada za životno djelo, rekao kako mu je drago da se našao "u društvu svih bardova glume Srbije koji su dobili ovu nagradu".

"Ovo mi je veoma značajno, možda najznačajnije priznanje koje dobijam od komedija koje spadaju u žanr koji je najzahtevniji i traži veliki rad. Komediju smatram vrhuncem glumačkog umijeća. Jesam u godinama kada treba razmišljati o prestanku rada, ali mi to ne pada na pamet", rekao je tada Ejdus.

Ejdusovi biografi i kolege bilježe da je odigrao oko 200 dramskih uloga i snimio više od 50 filmova, sudjelovao u više od 80 televizijskih drama i serija, uz više od 200 uloga u radio-dramama snimljenim za Radio Beograd.

Jedna od Ejdusovih kultnih rola po kojoj će ostati upamćen je uloga Hrvata u komediji Šovinistička farsa, a partner mu je, u ulozi Srbina, bio Josif Tatić.