1.

Od kada je došla korona nema ništa zabavno za raditi. Prije tjedan dana zatvorili su birtiju u kojoj pijem. Prije dva tjedna zatvorili su birtiju u kojoj radim. Prije tri tjedna zatvorili su birtiju u kojoj Ona pije kave i ogovara. Sada smo sami kod kuće. Jedan na jedan. Djecu nemamo. Ona ih ne želi. Želi se posvetiti sebi.

Dugo vremena nismo bili sami. Obično nešto treće posreduje između nas. Primjerice pivo, ili prijatelji. Tako mi je lakše podnijeti ga. Ili razviti bilo kakvu komunikaciju bez da se posvađamo. Kada se posvađamo izađe van iz kuće, kao da mu nije stalo do mene. Sada to više ne može. Došla su opaka vremena. Čovjek se mora suočiti s problemom.

2.

Nikad toliko nisam izučavao strop stana kao ovih dana. Izbrojao sam pet paukova. Razmišljam neprestano o njima. O tome kako žive naopako. Kako bi meni bilo da sam pauk. Da mogu hodati po stropu. Imao bih dvostruko više mjesta u stanu. Njoj nisam ništa govorio. Zašto i bih... Srušit će ih. Iz obijesti, ili da mi napakosti, ili nešto slično.

Stan je toliko malen da mi je cijelo vrijeme u vidokrugu. To mi stvara tjeskobu. Dala bih sve novce ovoga svijeta da se mogu maknuti na sat vremena iz ovog zatvora. Ili da se mogu preseliti u zatvor, primjerice u Azkaban. To mi se čini kao pristojno mjesto.

3.

Namjerno otvara prozore jer zna da mi je hladno.

Ovdje je zagušljivo. Ako otvorim prozore hladno joj je pa prigovara, ako upalim grijanje zrak bude suh pa me svrbe leđa, ruke i noge. Onda mi napuknu usne. Pa ih namjerno širim sve više. Tu iritantnu bol ne mogu podnijeti.

4.

Postoje samo dva mjesta gdje sam u miru. Kupatilo i san. Trećeg nema. Ona je stalno tu negdje. Gleda me svojim krupnim očima i ništa ne govori. Ne znam jesam li nešto skrivio... Ako me naživcira razbit ću nešto. S njom se ne može razgovarati, uopće ne sluša. Ili govori o sebi ili prigovara.

Stalno govori u doba korone ovo, u doba korone ono misleći da je izmislio tu frazu i da je posebno domišljat. Muka mi je od toga. Neki dan za ručak jeli smo grah iz konzerve koji nije dobro podgrijao...

5.

Ovaj život mi je neprijatelj. Prije tri godine kada sam se oženio nisam imao pojma da se ženim za osobu bez hobija, bez interesa, bez dubine, dosadnu poput krpe za pod. Ne zna kuhati, ne zna čistiti, ne zna opeglati, ali zato zna tipkati po mobitelu, skrolati fejsbuk, instagram, snimati za tiktok. Kada treba skinuti torrent ili učitati titlove na filmu kojeg gledamo ona nema pojma. Za nju je to znanost; znanje predviđeno za programere i hakere. Sto puta sam joj objasnio da to nije toliko teško, ali ona nema ni volje ni želje naučiti. Ako bih slučajno ostavio čarape na podu kupatila vrištala bi od histerije. Imam osjećaj da me uopće ne voli. Volim li ja nju? Ne znam... Zadnji puta kada sam zaboravio pustiti vodu nakon male nužde morao sam popiti dva Normabela i litru vina.

6.

Sinoć sam sanjala prašumu, vlagu, kukce, zmije, tigrove, malariju i mrak. Probudila sam se znojna. Poželila sam da sanjam.

7.

Već smo nekoliko tjedana u karanteni.

8.

Puštat ću glazbu s balkona svaki dan u isto vrijeme. Jučer sam gledao krizni stožer, a potom vijesti iz Italije. Ljudi su sjedili na balkonima i krovovima, svirali i pjevali – izgledali su kao da se zabavljaju. Zašto i mi ne bismo pokušali? Ne znam ni svirati ni pjevati, ali imam najveće zvučnike u kvartu. Neka bude nešto poput podrške narodu. Predložio sam joj ideju.

- Izvrsno! – bila sam oduševljena.

Odmah sam predložila nekoliko sitnih detalja za ubaciti. Bilo je to prvi puta da smo razgovarali od kada smo zatočeni. Pomogla sam mu prenijeti zvučnik na balkon. Spojili smo ga produžnim kabelom s laptopom. Zajedno smo priredili playlistu od pola sata. Ja bih izabrala jednu pjesmu, On bi izabrao drugu.

9.

Kada je iz zvučnika počela je ječati prva pjesma, susjedi su izašli na balkone zbunjeni, ali ubrzo shvativši naš poziv na druženje donijeli su si stolice i zasjeli. Neki su pijuckali vino, neki su pušili cigarete, djeca su zviždala na zviždaljke.

Ponosmo smo stajali poput Josipa i Jovanke pred zaljubljenicima u ideologiju. Ili Robespierrea, Dantona i onog trećeg što ga je žena ubila. Žirondinci i jakobinci. Sloboda, bratstvo i jedinstvo. Možda donekle tašto. Kako li je malo potrebno čovjeku da se zanese... Naposljetku smo ušli u stan i zagrlili se. Prvi puta nakon dugo vremena gledao sam ju zaljubljenim očima.

10.

Preselio je svojoj mami. Rekao je da ona zna kuhati, peglati, prati veš – sve što ja ne znam. Rekao je još mnoge stvari. Valjda mu je slava udarila u glavu. Bolje nego da sam ga ja udarila. Rekao je i da su njegova krila već dugo spremna za let.

11.

Potres.

Potres.

12.

Vratio se nazad u stan. I poveo mamu sa sobom. Njihov stan u centru grada stradao je u potresu. Sada svi troje spavamo na jednom bračnom krevetu. Mama spava između nas dvoje. Kuha nam, pegla nam, pere nam veš. Sve što ja ne znam. Također više razgovaramo. Ne svađamo se. Imam osjećaj kao da smo obitelj. I sviđa mi se taj osjećaj. Voljela bih da što duže ostane. Voljela bih biti majka jedan dan.

Dovođenje mame u stan pun je pogodak. Izvrsno se slažu. Život je nepredvidljiv. Poput potresa. Ili korone.