Dubrovačkoj publici predstavljeni su stripovi, ilustracije i plakati iz različitih faza Ilićeve karijere, s naglaskom na manje poznata djela nastala u posljednjih 10 do 15 godina.

Mirko Ilić istaknuo je na otvaranju kako 40 godina rada sigurno ne može stati u jednu izložbu te kako na sreću nije riječ o njegovom izboru pa se nije ni emotivno vezao.

"Kad pogledam radove samo vidim greške. I nevjerojatno je da i danas vidim greške stare 40 godina. To me užasno živcira. Ali to je jedna od rijetkih lijepih stvari u umjetnosti, jer samo zato što vidim greške, pokušavam još uvijek uraditi bolje nego zadnji put", rekao je Ilić, dodavši kako je sve inspiracija "za nekoga je dovoljno da se zaljubi u nekoga iz Dubrovnika i to mu može biti inspiracija do kraja života".

Na pitanje o granicama umjetnika Ilić je odgovorio citatom da su 'umjetnici čuđenje svijeta'.

"Umjetnici su dosta glupi jer misle da će uvijek uspjeti. Mene je moja glupost spasila", zaključio je Ilić.

Uz ilustracije, stripove i plakate većinom iz područja kazališta, umjetnosti i općenito kulture, na izložbi su predstavljeni i ostali aspekti Ilićevog profesionalnog djelovanja kao inicijatora, kustosa i istraživača. Riječ je o devet knjiga o dizajnu, koje, najčešće u suautorstvu sa Stevenom Hellerom, objavljuje od 2001. godine.

Uz ovu izložbu, od 14. kolovoza u Dubrovniku gostuje i putujuća izložba „Tolerance Poster Show“, sa 132 plakata globalnih ikona dizajna poput Miltona Glasera, Seymoura Chwasta, Petera Bankova, Guntera Rambowa, Niklausa Troxlera i brojnih drugih. Osim u prostoru Lazareta, plakati su izloženi i na autobusima javnog gradskog prijevoza te projicirani na na ulazu u Lazarete na tzv. Eminovoj kući.

"Ovo je već 53 izložba u 24 zemlje, s plakatima dizajnera iz 53 države. Najvažniji dio izložbe je na autobusima, gdje stoji poruka o toleranciji na jezicima dizajnera. Sad turisti mogu na svom jeziku vidjeti tu poruku, što je jako lijepa poruka grada. Uz to, u vremenu smo gdje je tolerancija u cijelom svijetu, posebno u mojoj zemlji SAD-u, potisnuta iz kojekakvih političko-ekonomskih razloga. Zato je vrlo važno podsjetiti na važnost tolerancije", rekao je Ilić.

Mirko Ilić završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje od sredine 70-ih do sredine 80-ih objavljuje stripove i ilustracije te dizajnira za širok raspon klijenata – od omladinskog tiska, diskografskih tvrtki i kazališta do utjecajnih političkih magazina i novina. Rano u karijeri internacionalizira svoje djelovanje, a 1986. dolazi u SAD, gdje radi kao ilustrator za mnoge od najvažnijih američkih i svjetskih magazina i novina.

"Time Magazine" ga 1991. imenuje art direktorom zaduženim za svoja međunarodna izdanja, a 1992. postaje art direktor Op-Ed stranica "New York Timesa".

Godine 1995. Ilić osniva Corp, studio za grafički dizajn i 3-D računalnu grafiku i filmske špice. Njegova tvrtka radi dizajn za naručitelje u rasponu od neprofitnih organizacija do luksuznih ugostiteljskih tvrtki, a posebno je prepoznatljiva po snažnim vizualnim konceptima.

Za svoj rad dobio je brojne nagrade, uključujući one Society of Illustrators, Society of Publication Designers, Art Directors Club, I.D. Magazine, Society of Newspaper Design te brojnih drugih. Radovi su mu zastupljeni u zbirkama institucija kao što su Smithsonian Museum, SFMOMA u San Franciscu, a MoMA u New Yorku u svojoj kolekciji ima 38 njegovih dizajnerskih djela.

Držao je naprednu nastavu dizajna na Cooper Unionu s Miltonom Glaserom, a predaje ilustraciju studentima magistarskih School of Visual Arts u New Yorku. Također organizira i kurira izložbe te predaje širom svijeta.