Dizajner i ilustrator Mirko Ilić, koji i kod nas i u svijetu uživa zvjezdani status i čija je karijera i dalje u punom zamahu, svoj opus predstavlja u Dubrovniku, u Lazaretima, kreativnoj četvrti grada, gdje će publika moći vidjeti stripove, ilustracije i plakate iz različitih faza Ilićeve karijere, s naglaskom na one nešto manje poznate nastale u posljednjih 10 do 15 godina. Izbor su napravili dizajneri Dejan Kršić i Marko Golub, a retrospektiva pod nazivom 'Trenutak pred katastrofu' otvara se 17. kolovoza
Iako su različiti konteksti u kojima je djelovao, od jugoslavenskog omladinskog itska, kazališne i muzičke scene, američkih magazina, dizajna za film, do vizualnih identiteta luksuznih hotela i restorana, Mirka Ilića itekako oblikovali, i to svaki za sebe, gledajući radove iz njegovog plodnog opusa, od polovice 1970-ih do kraja 2010. ipak teško da se može govoriti o nekoj umjetničkoj ili stilskoj evoluciji, pišu u katalogu izložbe 'Mirko Ilić – Trenutak pred katastrofu: strip, ilustracija, dizajn' njeni kustosi Dejan Kršić i Marko Golub.
'(G)dje god se našli u Ilićevom golemom ilustratorskom, dizajnerskom i (kratkotrajnom, ali dalekosežno utjecajnom) stripovskom opusu, naići ćemo na snažne i pamtljive slike, na kompleksne misli prenesene na sažet, efektan i komunikativan način, na autora sposobnog dozvati i najdramatičnije spoznaje o svijetu u kojem živimo bez imalo doslovnosti i površinske ekspresivnosti. Mirko Ilić je netko tko stvari razumije na vrlo apstraktan, verbalan način, a interpretira ih na prikazivački, vizualan način u kojem sve verbalno, pa i naše tumačenje, djeluje nemoćno u artikulaciji onog što vidimo', navode Kršić i Golub dodajući kako Ilić ilustracijom, na primjer, ne 'ilustrira' događaj, tezu ili mišljenje, 'nego nam daje sliku koja pokreće naše razmišljanje o temi kao što zupčanik pokreće 'vrijeme' u nekom satnom mehanizmu, daje nam neočekivani rakurs na temu za koju nam se trenutak prije činilo da je dovoljno poznajemo'.
Otud i naziv izložbe - 'Trenutak pred katastrofu', iz Ilićevog majstorstva političke ilustracije koje se ogleda i u tome da autor koristi strukturnu manjkavost metafore te u igru uključuje gledatelja koji sam mora 'završiti priču'.
'Često se njegove ilustracije zaustavljaju u 'trenutku pred katastrofu'. Drama se ne eksplicira, nego potencira slutnjom. Usmjerava nas da zaključimo kako u predstavljenoj situaciji nešto ne štima i da će već u sljedećem kadru stvar puknuti s dramatičnim posljedicama. Ilustracije se tu često javljaju kao svojevrstan izvučeni kadar iz stripa u kojem, naravno, onaj sljedeći kadar nikad ne vidimo, nego ga tek naslućujemo, moramo ga sami zamisliti, konstruirati sliku u svojoj glavi, dovršiti rečenicu ili priču. To što se - barem na nesvjesnom nivou - moramo angažirati u razrješenju svojevrsnog rebusa ilustracije, znači i da se u burnoj medijskoj konkurenciji nad takvim radom moramo zadržati sekundu-dvije duže; da nam je privukao pozornost i u idealnom smislu, da nas je kao čitatelje natjerao da se zamislimo nad političkim problemom koji ilustracija podastire i u krajnjoj konzekvenci da o tome zauzmemo stav', objašnjavaju Kršić i Golub koji tvrde da je najbolji ključ za čitanje Mirka Ilića 'razbiti bravu' i 'naglavce zaroniti u sav taj vizualni materijal te se prepustiti jednome od najboljih vizualnih pripovjedača i društvenih i političkih komentatora'.
Biografija Mirka Ilića
Kako u tekstu za katalog izložbe navode njeni kustosi Dejan Kršić i Marko Golub, daleko najjednostavniji ključ za ulazak u priču o Mirku Iliću je biografski ključ, onaj koji nas još jednom vodi putem uspjeha jednog izuzetnog umjetnika, dizajnera i ilustratora, koji polazi iz jedne razmjerno male sredine u kojoj vrlo rano uspijeva napraviti sve važno što se tamo da napraviti - djeluje u najvažnijem hrvatskom i jugoslavenskom strip kolektivu svog vremena (Novi kvadrat), dizajnira i ilustrira za najvažnije novine svoje generacije ('Polet', 'Studentski list', 'Pitanja') probivši se brzo i u mainstream ('Start', 'Danas', 'Vjesnik', 'Studio'…), radi omotnice ploča najboljih i najtiražnijih izvođača (Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Arsen Dedić...).
Putem internacionalizira svoju prisutnost (stripove mu objavljuju tada najutjecajniji strip časopisi poput francuskih Alter Alter i Metal Hurlant te američkih Heavy Metal i Epic) i angažmane (talijanski tjednik Panorama od 1982.), da bi se, napunivši tridesetu, trajno preselio u Sjedinjene Države gdje se profilira kao jedan od najvažnijih političkih ilustratora te 1991. postaje art direktor međunarodnog izdanja magazina Time, a već godinu dana kasnije i art direktor Op-Ed stranica The New York Timesa.
U New Yorku, nakon partnerstva s Alejandrom Arceom u studiju Oko & Mano prvenstveno posvećenom 3D grafici i animaciji, od 1995. vodi vlastiti studio Mirko Ilić Corp. u okviru kojeg djeluje do danas. Smješten na trećem katu male zgrade u središtu Manhattana - u vlasništvu čuvenog dizajnera Miltona Glasera, čiji je studio smješten na prvom katu i s kojim često na različite načine surađuje (tako je npr. svatko od njih napravio polovinu zajedničkog plakata velikog formata na temu Sarajevo 1914. – 2014.).
Ured te 'korporacije' sa svega dvoje (ponekad uz stažista kao trećeg) stalno zaposlenih se osim ilustracijom bavi širokim spektrom dizajnerskih poslova, od oblikovanja različitih grafičkih materijala, knjiga i CD-a, plakata, logotipa i vizualnih identiteta (podjednako za male neprofitne udruge i inicijative, kao i za niz luksuznih restorana i hotela), do animacija i špica za filmove.
Izložba u Dubrovniku će, pored ilustracija, stripova i plakata, prije svega onih s područja kazališta, umjetnosti i općenito kulture, među ostalim uključiti i cijeli aspekt Ilićevog profesionalnog djelovanja koji se rijetko sagledava sučelice s njegovim dizajnerskim radom, a to su knjige o dizajnu, koje, najčešće u suautorstvu sa Stevenom Hellerom, objavljuje od 2001. U njima se, navode Kršić i Golub, Ilić uglavnom ni ne pojavljuje kao pisac teksta (to prepušta uglavnom Helleru), nego kao svojevrsni ideator, inicijator, 'kustos' i istraživač.
Do danas je objavljeno devet takvih knjiga, počevši od 'Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design' (2001.), 'Handwritten' (2004.), 'Design of Dissent' (s Miltonom Glaserom, 2005.), 'Anatomy of Design' (2006.), 'Stop, Think, Go, Do: How Typography and Graphic Design Influence Behavior' (2012.), 'Lettering Large' (2013.), 'Presenting Shakespeare: 1,100 Posters from Around the World' (2015.), 'Head to Toe: The Nude in Graphic Design' (2018.) uključujući značajno prošireno i tematski ažurirano izdanje 'The Design of Dissent', s podnaslovom 'Greed, Nationalism, Alternative Facts, and the Resistance' (ponovno s M. Glaserom, 2017.).
vezane vijesti
Kako navodi voditelj umjetničkog programa Lazareta Pero Mrnarević, velik dio radova za retrospektivu Mirka Ilića u Dubrovniku posuđen je iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci koji posjeduje značajnu kolekciju njegovih radova još od 2008. kad ih je ova institucija otkupila zahvaljujući angažmanu kustosice Ljubice Dujmović Kosovac.
Istovremeno, dubrovačka publika imat će priliku uživati i u jednom od najzapaženijih Ilićevih angažiranih projekata – izložbi 'Tolerance Poster Show' koja okuplja plakate sve mahom globalnih ikona dizajna poput Miltona Glasera, Seymoura Chwasta, Petera Bankova, Guntera Rambowa, Niklausa Troxlera i brojnih drugih.
'Odlučili smo cijeli Grad na nekoliko mjeseci pretvoriti u svojevrsnu galeriju izlažući plakate na autobusima javnog gradskog prijevoza te tako sasvim doslovce povezati tolerancijom njegove ljude i kvartove, a ujedno i sam Grad Dubrovnik s cijelim nizom civiliziranih gradova koji su na razne druge kreativne načine odlučili izložili kolekciju', navodi Pero Mrnarević.
