Sergej Loznica, kojemu je posvećena i ovogodišnja retrospektiva ZagrebDoxa, jedan je od najistaknutijih europskih dokumentarista današnjice i žestoki kritičar ruske politike. Na predavanju u 17.15 sati govorit će o četiri svoja dokumentarca, 'Blokada', 'Revija', 'Događaj' i 'Proces', koji je nastao lani. Film se bavi suđenjem u Moskvi 1930., u kojemu je Staljinova vlast istaknute inženjere i ekonomiste tužila za planiranje puča uz potporu francuskog premijera Raymonda Poincaréa.

Osumnjičeni su danima ispitivani pred prepunom sudnicom, a ispred nje su marširali vojnici i izvikivale su se parole. Loznica koristi stvarne snimke suđenja kako bi što autentičnije prikazao onodobni totalitarni režim. Upečatljive podudarnosti s današnjim vremenom, obilježenom 'alternativnim činjenicama' i manipulacijom medijima, daju širi povijesni kontekst tadašnjim optužbama koje su nagovijestile državni teror i veliku čistku u Sovjetskom Savezu.

Tematikom 'postistine' pozabavio se u još jednom prošlogodišnjem filmu, 'Donbass', o istočnoj Ukrajini u kojoj polako na vidjelo izlaze učinci propagande i manipulacije. Dokumentarac je ovjenčan nagradom za režiju u programu Izvjestan pogled u Cannesu. Prošle godine Loznica je predstavio i 'Dan pobjede', opservacijski dokumentarni film koji prikazuje moć ideologije i nostalgije u slici proslave Dana pobjede u Sovjetskom ratnom memorijalnom parku u Berlinu.

U dokumentarnom filmu 'Austerlitz' (2016.), nominiranom za Europsku filmsku nagradu 2017., promatra posjetitelje memorijalnog mjesta koje je nastalo na području nekadašnjeg koncentracijskog logora, dok u 'Događaju', koji je premijeru doživio na festivalu u Veneciji 2015., propituje dramatične događaje u SSSR-u i propali kolovoski puč 1991.

'Maidan' iz 2014. posvetio je Ukrajinskoj revoluciji, a film je premijeru imao u Cannesu te je prikazan i na ZagrebDoxu 2015. Premijere u Cannesu imala su i dva igrana filma Sergeja Loznice, 'Moja radost' (2010.) i 'U magli' (2012.), za koji je redatelj osvojio Nagradu FIPRESCI. 'Blokada', njegov film iz 2005., govori pak o opsadi Lenjingrada tijekom Drugog svjetskog rata, od 1941. do 1944. U dokumentarcu nema glazbe ni dijaloga, vide se samo prizori i zvukovi umirućeg grada i nepodnošljive ljudske patnje. Sav videomaterijal o Lenjingradu od 1941. do 1944. prikupljen je, obrađen i restauriran prvi put u povijesti. Imenovani su gotovo svi snimatelji, a restauriran je i ponovno snimljen originalni zvuk.

U sklopu retrospektive Sergeja Loznice na ZagrebDoxu su, osim 'Događaja', 'Procesa' i 'Blokade', prikazani njegovi filmovi 'Staro židovsko groblje', dokumentarac posvećen sjećanju na Židove iz Rige, 'Pejzaž', o ruskom gradiću Okulovki, potom poetični crno-bijeli film, meditacija o čovjeku i prirodi, gradu i selu, staroj i novoj Rusiji, 'Portret' te 'Pismo', kratkometražni film nastao dok je snimao drugi film, 'Nagodbu'. 'Pismo' je Loznica snimio koristeći se posebnom kamerom, a materijal je obradio tako da djeluje kao da je snimljen ranih godina 20. stoljeća.

Redatelj, montažer i scenarist Sergej Loznica rođen je u 1964. u gradu Baranaviči u Bjelorusiji, tadašnjem Sovjetskom Savezu. Nešto kasnije s obitelji se preselio u Kijev u Ukrajini, gdje je završio srednju školu i 1987. diplomirao strojarstvo i matematiku. Od 1987. do 1991. radio je kao znanstvenik na Institutu za kibernetiku. U to vrijeme počeo se zanimati za film, a 1991. primljen je na Rusko državno sveučilište za film (VGIK) u Moskvi. Studirao je u studiju Nane Jorjadze, a 1997. je s odličnim uspjehom diplomirao filmsku produkciju i režiju.