Zamislite da Božićno jutro provodite u društvu slikara sklonog kapljici Jacksona Pollocka koji, nakon što je strusio bocu Bailey'sa, zapne za božićnu jelku, obori je, te vam nakon svega održi lekciju o tome da ste 'lažnjak'.

Vincent van Gogh još je jedan s Jonesonove liste loših 'druškana' za blagdansko druženje. Nakon što bi vrlo emocionalno svima zaželio Sretan Božić, pošteno omastio brk tijekom obilnog bladanskog ručka, negdje nakon svega, u napadu tjeskobe odrezao bi si uho i svima upropastio Božić, zaključuje Jones.

Van Goghov suvremenik Paul Cezanne, ako su zapisi o njegovu tešku karakteru točni, vaš bi bijeli Božić zacrnio žustrim govorancijama o suludosti i besmislu slavlja.

Ipak, prema mišljenju Jonathana Jonesa, najgori bi izbor bio Michelangelo.

Pjesnik, arhitekt i umjetnik koji je oslikao strop Sikstinske kapele bio je religiozna osoba, ali ne i čovjek od slavlja. Jedne zime zamolili su ga da napravi snjegovića za djecu, a čak desetljeće kasnije taj je moment spominjao kao trenutak poniženja i sramote.

U starijoj dobi živio je asketskim životom, pa bi Božić s njim, jamačno, bio sveden na sjedenje u tišini uz skromnu porciju toskanskog sira i večernju meditaciju, zaključio je Jones.