Već nekoliko desetljeća vizualna umjetnost pati od nedostatne kontekstualizacije i prezentacije, jer praksa jednostavnog 'pokazivanja' radova više nije u skladu s prirodom tih radova i namjerom koja stoji iza njih. Jaz između tematike i tehnike, ili umjetnika i rada s jedne te publike s druge strane, pokušavao se premostiti na najrazličitije načine, a svoj doprinos dodat će i četverodnevni međunarodni seminar koji se pod naslovom 'What comes after the show? On Post-representative Curating' održava od 12. do 15. svibnja u klubu Mama i književnom klubu Booksa
Nastao u suradnji bečkog kustoskog kolektiva Schnittpunkt i zagrebačke udruge Kurziv – platforma za pitanja kulture, medija i društva, seminar je dio međunarodnog projekta 'World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts', u realizaciji kojeg se spomenutim bečkim i zagrebačkim partnerima pridružuju i ljubljanski SCCA – Zavod za sodobno umetnost te Institut Historii Sztuki iz Krakova.
Umjesto uobičajenog studijskog posjeta Zagrebu i upoznavanja ovdašnjeg umjetničkog konteksta s posebnim naglaskom na kustoske prakse, organizirano je i gostovanje vodećih bečkih i berlinskih kustosa, umjetnika i teoretičara čija su predavanja otvorena za javnost. Tako će već prvog dana, 12. svibnja u 18 sati u Booksi Boris Buden govoriti o postkomunističkom stanju čija se svijest diskurzivno naslanja na dihotomiju, ali umjesto puke opozicije on benjaminovski zagovara točniji pogled u prošlost kako bi se otkrilo što je ipak ostalo isto. Stoga njegov 'nastup' nosi naslov 'I think I've seen it before“.
Kustos Židovskog muzeja u Beču Werner Hanak-Lettner u Mami će u petak, s početkom u 16.30, usporediti izložbu s kazališnom predstavom, njihove strukture i mogućnost zadržavanja publike, te odnose koje pri tome dijele autori izvedbe i kustosi kao autori izložbe.
Odmah nakon njega domaći će filozof Petar Milat uz pomoć francuskog termina 'partage' promotriti pojam i praksu estetike suđenja, čija je važnost neupitna za današnju političku teoriju. Zanimljivo će biti i izlaganje švicarskog teoretičara Olivera Marcharta u kojem će se on baviti plesom, ali ne plesom kao partikularnom umjetničkom formom ili pak angažiranim plesom, nego plesno angažiranim politikama i pitanjem 'što može biti plesu nalik u političkom djelovanju?'.
Treći dan seminara rezerviran je za umjetničke prakse i njihovo aktivno propitivanje, pa će bečka umjetnica Marty Huber krenuti tragom spomen-ploča koje obilježavaju ključne trenutke izmišljene povijesti Hansa Christiana Zabludowskog, koje je Željko Zorica posijao po gradu, baveći se pritom homo- i heteronormativnošću urbanog krajolika i pripadajuće sociologije. Njezin kolega Martin Krenn bavit će se sličnom temom politički angažirane umjetničke prakse temeljene na strateškom povezivanju s ljudima i institucijama izvan umjetničkog svijeta. Dan završava otvorenom diskusijom s domaćom izvedbenom skupinom BADco. na temu post-hoc dramaturgije, ili svega onoga što se s izvedbom događa nakon izvedbe u produkcijskim i recepcijskim okvirima koji ne dopuštaju smiren pogled unazad.
U sklopu četverodnevnog seminara inozemni gosti posjetit će nekoliko institucija i inicijativa, od Muzeja suvremene umjetnosti, preko kustoskog kolektiva WHW do Muzeja kvarta, inicijative Pravo na grad i Urbanog festivala, i tako bolje upoznati domaće odjeke suvremenih strujanja u svijetu izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Sva navedena događanja otvorena su za javnost i na engleskom jeziku.