Zagrebačko Gradsko kazalište Trešnja u protekloj je sezoni, unatoč velikim naslijeđenim dugovima, izvelo četiri premijerna naslova koji su označili povratak toga kazališta klasičnoj interpretaciji kazališne kulture kojoj je cilj zadovoljiti očekivanja i senzibilitete svoje dječje publike.

Nastavak toga trenda ravnateljica Višnja Babić najavljuje i u novoj sezoni 2015./2016.

‘Protekla je godina bila doista jako uspješna; napravili smo nekoliko odličnih predstava kojima smo vratili Trešnji nešto od starog sjaja’, kazala je Babić u razgovoru za Hinu. I u idućoj sezoni Trešnja će nastaviti producirati predstave koje su mješavina ‘klasične dječje literature, poznatih svjetskih i domaćih dramskih predložaka te praizvedbi domaćih dramskih autora’, najavila je.

Smatra kako djeca vole na pozornici vidjeti priče koje im roditelji čitaju pred spavanje. ‘Imam 28 godina iskustva u ovom kazalištu i znam koje predstave publika voli, a naša publika su djeca koja vole klasike - Pepeljugu, Snjeguljicu i slično’, kazala je.

Iako se zalaže za ‘klasičan pristup klasičnim djelima’, Babić nije protiv modernizacije, ali ‘tako da se zadrži sve ono što te priče čini prepoznatljivima svoj djeci’.

‘U tom sam smislu za neke od naših premijernih naslova protekle sezone izabrala priče koje su vječne, nešto što će sasvim sigurno zanimati djecu bude li obrađeno tako da osnovna priča ostane ista, da osjećaji i odnosi među likovima ostanu isti, bez obzira na sve ostale 'ukrase'‘, kazala je.

Babić je na čelo toga kazališta došla u jesen 2014., kada ju je tamo dočekalo više od milijun kuna duga. ‘Uz financijski dug, dočekao me i dug u obliku tri neizvedene premijere koje je Trešnja ostala dužna Gradu Zagrebu za godinu 2014.’ napomenula je.

U kazališnom svijetu programi se rade po kalendarskim godinama, a programska su sredstva Trešnji progresivno smanjivana od 2013. Tada je financirana s nešto više od 1,1 milijun kuna sredstava; dok je u 2014, upravo zbog dugovanja u obliku neizvedenih premijera, ‘kažnjena’ smanjenim sredstvima u visini 600 tisuća kuna.

‘Unatoč tome, svoj smo 'dug' prema Gradu odradili, i uz to napravili i dvije dodatne premijere prije kraja sezone’, kazala je Babić.

Zahvaljujući tome, Trešnji je u 2015. vraćeno 200 tisuća kuna. No kako su u ovoj godini sredstva za 25 posto smanjena svim ustanovama u kulturi, konačni iznos koji je dobila je 800 tisuća kuna.

Uz obnovu predstave ‘Pipi Duga Čarapa’, izbor ravnateljice u protekloj je sezoni pao na ‘Pepeljugu’, koju je režirao Jakov Sedlar, ‘Anđeli imaju krila, zar ne?’ (Ladislav Vindakijević) te, u nastavku sezone, u ovoj kalendarskoj godini, predstave ‘Ana Frank’ (Sedlar) i ‘Postolar i vrag’ (Saša Broz).

Kazalište da bi živjelo, mora zaraditi, a da bi zaradilo, mora imati predstave na koje ljudi žele doći, smatra Babić. ‘A na 'Pepeljugu' uvijek svi žele doći i, konkretno, ta je predstava neprekidno rasprodana’, kazala je.

Smatra da kazalište ima kvalitete i prednosti koje nijedan drugi medij ne može i neće učiniti nepotrebnima i zastarjelima. ‘Naravno da je neupitno da Disney može napraviti bolji crtić nego što Trešnja može predstavu’, kaže. ‘No ono što Disney ne može, a Trešnja može, je da djeca sjede tri metra od Pepeljuge. To nikad ne može zastarjeti’, smatra.

Ivan Kušan i Miro Gavran

Odgovornost kazališta je djeci ponuditi ponešto od one klasične literature koja je dio svake opće kulture i kulture naroda, a koja je djeci sve manje dostupna budući da sve manje čitaju, dok je kazališna kultura posve nestala iz školskih kurikuluma, upozorava Babić.

‘Vrtići više uopće ne idu u kazalište, dok škole idu samo ako imaju entuzijastične nastavnike, jer se odlazak u kazalište više ne vrednuje, budući da nije dio programa’, istaknula je.

‘Kultura je identitet naroda i ne smije se shvaćati fakultativno: pitanje odlaska u kazalište nije – 'Želim li?'; u kazalište se mora ići’, napomenula je Babić.

Ljudi itekako pokazuju interes za odlazak u kazalište – što dokazuju manifestacije poput Noći kazališta i slične, ali problem je što nemaju novca. No to nije pitanje pojedinačnih obitelji, već cijeloga društva, koje mora osigurati dostupnost kulture za sve, smatra.

Nada se da će se postojeća situacija ipak promijeniti te se planira ‘svim sredstvima’ uključiti u raspravu o školskom kurikulumu, kako bi se kazalište vratilo u redovan školski program.

Nova sezona počet će u listopadu premijerom predstave ‘Domaća zadaća’ po romanu Ivana Kušana u dramaturgiji i režiji Miroslava Međimurca. ‘Riječ je o dramaturški izuzetno kompliciranom komadu koji će se igrati intenzivno – brzo i kratko - a angažiran je kompletan muški dio ansambla Trešnje te manji dio ženskog ansambla’, kazala je Babić. Zasad se zna da scenografiju radi Drago Turina, a kostime Danica Dedijer.

Planova je puno, a jedan od njih odnosi se na produkciju božićne predstave, no detalje Babić planira otkriti tek kad ‘stvari budu dogovorene’. Nastavlja se i naglasak na praizvedbe djela domaćih dramskih autora, a jedan od autora koje najavljuje u idućoj sezoni je Miro Gavran.

Kulturna, obrazovna i društvena uloga kazališta

Babić ističe da ništa od dosad realiziranog programa ne bi bilo moguće ostvariti da nema ‘divne prijatelje koji su uz to i veliki umjetnici i stručnjaci u svojem poslu, a koji su pristali raditi za Trešnju s minimalnim ili nikakvim honorarima’.

‘Bila sam odlučna u tome da, ako krećemo raditi predstave, onda to idemo pokušati napraviti s najboljim ljudima koje možemo naći. Nikako nisam htjela pristati na improvizaciju’, objasnila je.

Na svojevrsnu je ‘improvizaciju’ ipak pristala – ali onu u obliku snalaženja s malo ili nimalo raspoloživih sredstava kako bi se napravila predstava čija scenografija izgleda kao da je u nju uloženo mnogo novca. U tome su važnu ulogu odigrali i ostali ‘majstori svog zanata’ kao što su kostimografkinja Ika Škomrlj, scenografkinja Dinka Jeričević, koreografkinja Almira Osmanović ili glazbenik Đelo Jusić.

Upravo su neki od njih privukli interes koji je, primjerice, predstavu ‘Ana Frank’ s izvrsnim odjekom odveo na gostovanje u Tel Aviv. ‘Takva gostovanja isključivo služe promidžbi hrvatske kulture, na njima se ne može zaraditi, a za tu smo predstavu dobili još neke ponude za gostovanja, iz raznih zemalja’, ističe Babić.

Predstavom je Trešnja, kao jedino hrvatsko kazalište, obilježila 70. obljetnicu smrti Ane Frank i završetka Drugog svjetskog rata. Predstava je naišla na odlične reakcije i domaće publike.

Jačanju vidljivosti Trešnje pridonio je i novi pristup plakatima, koje Babić smatra trajnim umjetničkim svjedočanstvima svake predstave.

Boris Bućan, Mirko Ilić, Joško Marušić i Milan Trenc vrhunski su ilustratori koji su za Trešnju napravili ‘drugačije, upečatljive, intrigantne plakate, koji privlače pozornost’, kazala je. Kako bi Trešnjinu bogatu tradiciju kazališnih plakata predstavila na jednome mjestu, planira organizirati i izložbu plakata.

Problemi proizašli iz dugova koje je zatekla i nenaplaćenih potraživanja su brojni, napominje Babić: od potraživanja glumaca, autora i drugih suradnika, preko problema sa zastarjelom tehničkom opremom, redovitih servisa, do praktičnih pitanja krova koji je potrebno sanirati zbog fasade kako pločice koje su Trešnji zaštitni znak ne bi otpadale. Dio dugova je vraćen, no ‘pogon’ se održava uglavnom tako što se odgađaju isplate tekućih potraživanja.

‘Ljuti me što ne mogu naprijed – da nema dugova, mi bismo zarađivali i mogli bismo ulagati i u predstave i u sanacije i uređivanje zgrade i opreme. Ovako, prisiljeni smo do daljnjega 'krpati'‘, istaknula je.

U ovoj je godini ipak uspjela ‘obnoviti’ ansambl i zaposliti dvoje mladih glumaca – Karlu Brbić i Juru Radnića, koji su u Trešnju došli putem audicije – i to zahvaljujući tome što je dvoje glumaca otišlo. To je izuzetno bitno jer Trešnjin ansambl stari, što ograničava mogućnosti u odabiru predstava, objašnjava. Zapošljavanja su trenutno zabranjena, a honorarni angažmani zahtijevaju dugotrajnu i neizvjesnu proceduru traženja dozvole od Grada.

Trešnja će se tom problemu pokušati othrvati i priključenjem programu ‘S faksa na posao’, u okviru kojega se dosad ansamblu na godinu dana priključio glumac Matija Kačan, no taj će broj u budućnosti rasti, obećala je Babić. ‘Mladim je glumcima najpotrebnije da počnu što prije raditi. Iskreno se nadam da će Trešnja to barem nekima od njih moći omogućiti’, poručila je.