Odlukom odbora UNESCO-a na popis svjetske baštine kao serijska nominacija upisano je 28 nekropola, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske.

'Za nas je ovo izniman dan, izniman trenutak, kojim je okrunjen šestogodišnji rad velikog broja eksperata iz sve četiri zemlje', rekao je ministar civilnih poslova Adil Osmanović odmah nakon odluke odbora za svjetsku baštinu o upisu stećaka na popis svjetske baštine.

Ministar Osmanović je ocijenio da su stećci ponovno ujedinili regiju i pokazali 'da je kultura iznad politike, da kultura ne poznaje granice i služi da gradi mostove među narodima'. Prije šest godina stručnjaci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije ujedinili su se oko zajedničkog projekta nominacije stećaka na popis svjetske baštine.

Predstavnici četiri države su 2009. potpisali Pismo namjere, uspostavile su koordinacijski mehanizama za izradu nominacije čime je izražena zajednička posvećenost očuvanju i održivom upravljanju nekropolama sa stećcima.

Stećci su nadgrobni spomenici nastali u srednjem vijeku i oslikavaju tadašnji život, a većinom se nalaze u Bosni i Hercegovini, ali ima ih i u jugoistočnoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Crnoj Gori. Stećci su se pojavili u drugoj polovici 12,. stoljeća, doživjeli vrhunac u 14. i 15. stoljeću, te su se postupno prestali postavljati do sredine 16. stoljeća.

Najpoznatija je nekropola Radimlja kod Stoca, a ostale znamenite su Grčka glavica kod Konjica Velika i Mala Crljivica u Cisti Velikoj Novakovići u nacionalnom parku Durmitor u Crnoj Gori, te Mramorje u mjestu Peručac u Srbiji. Najpoznatiji stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolici Kaknja, koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a čiji se sedreni odljev nalazi u Glipoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.