Luka Žigolić, Jakov Ramničer i Laura Tandarić čine Ki Klop, možda i najzanimljivije ime koje se u protekle dvije godine pojavilo na našoj alternativnoj sceni. Krajem prošlog tjedna našli smo se u KIC-u s ovim twenty-something momcima - budući da je Tandarić bila spriječena - ne bismo li se bolje upoznali prije njihovog sutrašnjeg velikog koncerta u Močvari. Sudeći po informacijama kojima raspolažemo, za njega je ostalo tek nekoliko fizičkih ulaznica, što bi, uz njihovu glazbu i scenski nastup, trebala biti garancija dobrog provoda. Raspoloženi i iznimno simpatični, Žigolić i Ramničer u ovom su opsežnom obavijesnom razgovoru otkrili baš sve odgovorivši na sumanut broj pitanja podjednako raspoloženog novinara.

Krenuo bih od imena - jeste li fanovi Ranka Marinkovića ili ste samo išli u Klasičnu gimnaziju?

Luka: Zapravo ime nema veze s Rankom Marinkovićem. Kad smo počeli nešto raditi, htjeli smo svirati instrumentalnu glazbu, da to bude elektronika. Ona je trebala biti pozadina za crtić o kiklopu jednorogu, glavnom liku crtića. To se nije dogodilo, a ime je ostalo, pa smo se nagnuli priči s romanom.

Kada ste počeli? U mom ste se vidokrugu pojavili prije otprilike godinu dana, ali već ste bili formirani kao glazbenici.

Luka: Unazad dvije-tri godine počeli smo pisati pjesme. Svirali smo i prije u nekim projektima, znali smo se prije Ki Klopa. Bili smo u cover bendovima, naprimjer Soulsisters, i s Vinkom Ćemerašem. On je pobijedio u 'Voiceu' jedne godine i s njim smo išli okolo, svirali njegove autorske pjesme i obrade.

U kojoj vam se fazi pridružila Laura?

Luka: Ona je došla nakon prve godine. Poslije EP-a svirali smo nas dvojica s matricama i odradili tri-četiri nastupa. Bilo je to krajem prošle godine, a na Jebotonovoj fešti imali smo premijeru.

Imate li kakvo glazbeno obrazovanje ili ste samouki?

Jakov: Završio sam osnovu glazbenu školu za saksofon, ali ne primjenjujem baš to znanje u pisanju pjesama, mi ne koristimo note. Što se tiče harmonija, naučio sam osnove koje ne koristimo previše. Više sam to znanje prakticirao u cover bendovima. Sve je stvar osjećaja.

Kakva je podjela rada? Kako izgleda taj proces pisanja pjesama?

Luka: Nalazimo se kod Jakova doma, a za svaku pjesmu je drugačije - nekad je to u startu vokalna linija, nekad beat, nekad rif... Na tome gradimo, nema pravila, ali je glazba uvijek prva, na što dodajemo tekst.

Koji su izvođači najviše utjecali na vas? Što ste slušali kad ste bili mlađi?

Jakov: Slušao sam dosta metala kad sam bio mlađi, a sad ga slabo slušam. Najviše sam volio prog, i u rocku i u metalu.

Luka: Ja sam slušao dosta klasičnog rocka, Led Zeppelin su mi bili najdraži bend.

Kako ste onda došli do ovog izričaja? Ovo nema veze s tim.

Luka: To se poklopilo s početkom Ki Klopa, gdje sam otkrio pop elektroničku glazbu kao što su Talking Heads i LCD Soundsystem, to mi je bilo osvježenje. Čuli smo nešto novo i probali smo to rekreirati te reći nešto svoje preko toga.

Kakvo vam je formalno obrazovanje, što ste studirali ili studirate?

Luka: Još studiram matematiku na PMF-u.

Jakov: Bio na MPA-i, završio sam glazbenu produkciju, ali to je više tehnologija, nije vezano uz neki instrument. Čitavu produkciju radimo skupa, a ja više radim mix. U samom procesu stvaranja gledamo da to bude slično onome što će biti na kraju. Imam kućni studio, samoodrživi smo. Međutim u planu nam je naći neki studio za nove stvari, no to su samo planovi.

Našli smo se jer imate veliki koncert u Močvari. Vidim da imate bijela odijela sa šljokicama. Možete li to objasniti? Tko ste vi, Buč Kesidi?

Luka: Ne! Eksperimentiramo novom oblekom, vidjet ćemo kako će to proći. Nadam se da nas neće gađati rajčicama.

Jakov: Moramo pripremiti teren za novi vizualni identitet, tražimo dobru prijelaznu fazu.

Što je sljedeće, kacige u stilu Daft Punka?

Jakov: Bit će maske za mačevanje! Ne, šalim se, vidjet ćemo. Imamo suradnicu koja radi s nama, zove se Ira Rumora.

Luka: Počeli smo pisati nove stvari, vidjet ćemo kako će se to razvijati.

Uočio sam da ste od prvog do drugog nastupa na kojima sam vas gledao mnogo uložili u vizualni identitet.

Luka: Bitno nam je to. Ljudi često na koncertima ne iskoriste taj vizualni dio, za što mislim da je promašaj, ne vidim zašto ne. Publika ima i oči i uši, važno je iskoristiti nišu pogleda. Naravno, ne smijemo se previše koncentrirati na vizualni aspekt, ipak smo glazbenici. Ali može se svašta događati na stejdžu mimo glazbe.

Album vam se zove 'Otopljeni disko', što je, vjerujem, vaš pokušaj da definirate svoj zvuk. Kako biste to napravili riječima?

Luka: To nam je palo na pamet kad nas pitaju što sviramo. To je između rocka, diska i elektronike - ima puno elemenata. Nismo u jednom žanru.

Jakov: To ti je indie!

Luka: Uzeli smo kotlić i otopili disko. To je kapalo po rocku i elektronici.

To je zgodan marketinški trik! Nego, u Močvari ste već svirali ove godine. Kako to da ste opet tamo?

Jakov: Htjeli smo odsvirati koncert krajem godine, zaokružiti našu priču. To nam je trenutačno najbolji raspoloživi prostor u gradu, nema ih baš. Zašto ne ponoviti?

Luka: Imali smo turneju na moru i po regiji, a za kraj godine bilo nam je logično vratiti se u Zagreb i utvrditi gradivo.

Nedostaje li vam neki od zatvorenih prostora?

Luka: Jako bih volio da smo imali priliku svirati u KSET-u, to bi mi puno značilo, tamo sam gledao puno bendova. Nadam se da i hoćemo kad se ponovno otvori.

Jakov: Samo će tada KSET biti premalen za nas! Još bolje, napravit ćemo pet dana zaredom!

To je sad trend.

Jakov: Silente je sad objavio sedam dana zaredom u Saxu.

Luka: Kako im se da?

Jakov: Meni je tri taman! Bio sam na Rundeku u KSET-u kad je svirao nekoliko dana zaredom.

Luka: Ima nešto u manjim koncertima, radije bih svirao tako nego u Tvornici, da nam je vruće, da se znojimo.

Jakov: Kao u Kvaki sad!

Kako vam je bilo, gdje ste sve svirali?

Luka: Odlično! Sad smo se vratili, svirali smo u Nišu, Skoplju i Beogradu. Treći dan u Beogradu je bila hrpa ljudi, možda najbolja publika dosad.

Kako se nosite s tim? U godinu dana sve se dogodilo. Možda nije baš eksplozija, ali je veliki napredak.

Luka: Koliko god uživam u tome što nas ljudi slušaju, ne stvara mi to nikakav pritisak. Znam da ću i dalje raditi glazbu iz istog razloga kao i prvi album. Radili smo ono što će se nama svidjeti. Ako im i druge stvari budu kul, super.

Ima tu oscilacija među bendovima, Svemirko je možda dobar primjer.

Luka: To je normalno, ne može samo ići gore i sve pogoditi. Nisi siguran što će se na kraju dogoditi. Radimo u nadi da ćemo bolje pogoditi.

A koga biste izdvojili od suboraca na regionalnoj sceni?

Luka: Odmah bih izdvojio Vizelj, Sitzpinker, Koikoi, Kliniku Denisa Kataneca... Klinikin zadnji album je vrh naše scene. Tu su i naši kolege iz Jebotona - Antun, Sfumato, koji se raspao, i Porto Morto.

Kako vas je Jeboton prihvatio?

Luka: Preko Jakova smo završili tamo.

Jakov: Sviram još uvijek s Jeboton ansamblom pa sam se skompao s cijelom ekipom. Guraju nas, koristimo ih kao platformu kojom se promoviramo. Hrane nas raznim stvarima, omogućili su nam PR i to da puno sviramo. Lakše dolazimo do publike.

Kako gledate na konvencionalne izdavače, je li to uopće potrebno?

Luka: Mislim da je to danas zastarjelo, mislim na njihove metode. Kad gledaš izvođače kao što su Matija Cvek i Lu Jakelić, ne znam imaju li išta bolju promidžbu od nas. Možda je lova za spotove plus.

Kako je to imati spot, možete li pokazati mamama što radite?

Jakov: Možemo, nismo treperi!

Kako gledate na trap? To je ipak bio najpopularniji žanr dok ste odrastali.

Luka: Meni se trap čini kao životinja koja jede vlastitu djecu. Toliko klinaca brije na to, toliko je novih izvođača - prezasićeno je tržište. Ne znam koliko ima izvođača koji rade promjene u žanru, a koliko se samo recikliraju tropovi. Volio bih da imamo više izvođača kao što su Death Grips ili JPEGMAFIA. Kod nas svi igraju na sigurno, ne vidim da postoje takvi izvođači.

Uočio sam da se dance devedesetih vratio kroz trap. Vi se toga ne sjećate.

Jakov: Sav cro dance je po meni Lockroom. Da ne bi ispalo da pljujem, on je stvarno najbolji. Ima prepoznatljiv beat, ritam je uvijek isti. Mislim da je to zbog njega kao Colonia 2.0. Postalo mi je preslično, kao da sve to tvornica radi.

Za nešto od toga 'krivi' su i vaše kolege iz Jebotona.

Luka: Ta generacija je najbolja stvar koja se dogodila našoj glazbenoj sceni, i Hiljson i KUKUS i Porto.

Jakov: Nemaju nikakve konkurencije.

Nisam daleko od toga da se složim, ali meni je ipak splitska rap/trap scena nešto najbolje što smo imali u zadnjih desetak godina.

Jakov: Split je hrvatski Beograd!

Ovo može u naslov! Kad ste spomenuli Beograd, kako gledate na trap zaokret u folku?

Jakov: Meni se to ne sviđa, ali sam uočio da svi idu prema tom zvuku.

Luka: Ne čini mi se da se tu govori nešto novo.

Možda vam je bliža Senidah?

Jakov: Meni je ona najjači pop izvođač u regiji, ima najinovativniji zvuk na sceni. To je baš svjetski proizvod, što dokazuju njene statistike i sve drugo. Prepoznata je i u svijetu.

Luka: Super je i Bojana Vunturišević!

Jakov: Ona je alternativna Senidah.

Imam još dva pitanja. Koji su vam ciljevi?

Luka: Volio bih izbaciti album koji je bolji od ovoga.

Jakov: Album stoljeća! To je cilj!

Luka: Jedva čekam napisati novi album, lagano smo počeli. Jedva čekam tražiti nove zvukove, novo lice Ki Klopa. Možda bude dogodine, možda za tri godine. Veselim se suradnji s drugim ljudima.

Zadnje pitanje: kako biste najavili koncert u Močvari? Imate li nešto novo ili će sve biti kao zadnji put?

Jakov: Neće biti isto!

Luka: To će biti kruna naše godine i turneje, za koju mislim da je bila jako uspješna. Imamo nove outfite, imamo novi dizajn seta i novu pjesmu.