Knjige karizmatičnog Norvežanina koji uživa status književne rock zvijezde prodane su u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta, a uskoro se nalazi i s Martinom Scorseseom kako bi dogovorili detalje produkcije i adaptacije njegova romana 'Snjegović'. Nesbø i sam priznaje da je postao samostalan 'brend'.

'To je točno i ne smeta me ta spoznaja. Moja kćerka odrastala je uz činjenicu da sam popularan. Sjećam se da bi konstatirala kako je vidjela 'sliku Joa Nesbøa' u novinama, a ne 'tate'. Moje ime izgovarala bi kao jednu riječ. Tako i ja to vidim: 'Jo-Nesbø' je brend, a ja sam samo lik koji je tata, brat i član glazbenog banda.'

U njegovom novom romanu 'Police' ponovno se susrećemo s likom detektiva Harryja Holea, koji ovaj put razmišlja o nevjeri, udovoljava tamnim predjelima mašte fantazirajući o silovanjima te uporno ispituje vlastitu savjest i postavlja pitanje može li se promatrati moralno superiornim naspram serijskog ubojice kojeg lovi.

'Nisam siguran da su fantazije kriminalaca i onih koji nisu počinili zločin bitno drukčije. Mislim da je većina ljudi razmišljala o tome da njihove voljene netko siluje ili ubija, kako bi mogli opravdati naknadne nasilne osvetničke fantazije. Većina nas posjeduje internu cenzuru, tako da čak i ako zamišljate seks s majkom, to će se dogoditi u djeliću sekunde i onda ćete se zaustaviti. Kao pisac, morate malo ostati u toj fantaziji, otići korak dalje i zamisliti naknadni scenarij: ako ste se već seksali s majkom, o čemu ćete razgovarati nakon te noći, ujutro, uz doručak? Vaši čitatelji mogu razmišljati o tome, bez preuzimanja odgovornosti da su to ponekad bile i njihove misli', kazao je Nesbø.

Još od djetinjstva i promatranja školskih kolega koji su mučili životinje iz zabave, nastojao je shvatiti što nagoni ljude da čine zlo.

'Vide li loši ljudi sebe kao pozitivce ili negativce? Ako uđem u njihovu glavu, hoću li vidjeti stvari potpuno zaokrenute, kao negativ fotografije?' Također se pitao kako se osjećaju životinje tijekom mučenja. Ta linija empatijskog doživljaja, natjerala ga je da korigira najnasilnije scene u opisima prethodnog romana.

Smatra da je ključ njegova uspjeha interes za misli i osjećaje 'normalnih' ljudi umjesto bavljenje psihotičnim monstrumima.

'Iznimno je bitno živjeti među čitateljima, imati iskustva s kojima se oni mogu povezati. Opet, s druge strane, mislim da je dobro za pisce da budu pomalo ludi. To vam daje onaj pomaknuti osjećaj za život koji vas čini dobrim piscem', zaključio je.