Igor Ruf (1984) pripada među perspektivnije domaće umjetnike. Diplomirao je kiparstvo, 2010. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Stjepana Gračana, a njegov rad privukao je pozornost medija i javnosti prošle godine kada je dobio dvije naše važne umjetničke nagrade - Glavnu nagradu 31. Salona mladih i Grand prix na 11. Trijenalu hrvatskog kiparstva, najvažnijoj nacionalnoj kiparskoj smotri. Trenutačno radi kao asistent na ALU-u u Zagrebu, a 20. studenog imat će samostalnu izložbu u Galeriji SC-a povodom koje smo i razgovarali s njime.

Ima li izložba u Galeriji SC neki naslov i hoćete li na njoj predstaviti nove radove?
Da, naziv izložbe je 'Izložba brda, namještaja i hodajućih prostora', a radovi koji će biti izloženi nastali su unazad godinu i pol i do sada nisu izlagani u Zagrebu. Izlagat ću sedam objekata i jedan glazbeni videouradak. Ne mogu konkretno reći kako će izgledati postav, jer još nisam ušao s radovima u prostor, ali prostor izlaganja uvijek shvaćam kao element jednako vrijedan onome što se u njemu izlaže.

Nastavljaju li se spomenuti radovi na Vaša prethodna kiparska ostvarenja i zamisli?
Naravno, većina mojih radova se nastavlja na ono čime sam se prethodno bavio. Uvijek se zapravo bavim samo jednom stvari. Moji radovi su pokušaji materijalizacije određenih atmosfera, događaja i prizora koji su dio mog sjećanja, a kojima je porijeklo neodređeno. Kažem, pokušaji, zato što sam svjestan da se nešto što je proživljeno ne može sabiti u jedan objekt ili skulpturu, ali upravo u tome nalazim problem koji me kao umjetnika zaokuplja.

Što je za Vas kao mladog kipara značilo dobiti nekoliko važnih domaćih nagrada? Jesu li te nagrade promijenile Vaš status ili utjecale na percepciju Vašeg rada kod domaće publike?
Pa dobar je poticaj kada neka stručna komisija odluči nagraditi tvoj rad i već se samim tim što si nagrađen, bilo to zasluženo ili ne, pažnja javnosti usmjeri na tebe, ali na kraju od svega toga i nema neke vajde. A što se tiče domaće ili inozemne publike, ne znam što bih rekao na to. Na kraju se nažalost publika svodi, osim na ljude iz struke, na prijatelje i rodbinu, a oni bi bili tu bio ja nagrađen autor ili ne.

Putujete li na rezidencijalne boravke i izlažete li na međunarodnoj sceni? Jeste li razmišljali o odlasku i školovanju izvan Hrvatske? Kakva su Vaša dosadašnja međunarodna iskustva?
Sudjelovao sam na nekoliko izložbi u inozemstvu te sam tijekom studija na ALU-u boravio pet mjeseci na Indiana University of Pennsylvania u SAD-u, a nedavno sam bio na rezidenciji One sided story u Leipzigu u Njemačkoj, ali ne bih mogao reći da sam aktivan na međunarodnoj sceni. Jedan od bitnih razloga je taj što bi transport pojedinih radova, zbog dimenzija, bio skuplji od produkcije samog rada.

Tko su Vaši kiparski uzori?
Ima puno umjetnika koje cijenim, no ne bih sad mogao točno reći da mi je netko uzor. Više je izvora s kojih se napajam i nisu svi nužno vezani uz umjetnost ili kiparstvo.

Imate li iskustva s predrasudama koje neupućeni imaju prema skulpturi i smeta li Vas to?
Naravno da imam iskustva s predrasudama, kao i svi koji se bave ovim poslom. Jedna od najčešćih predrasuda je ta da se na umjetnost gleda kao na hermetičnu ljudsku djelatnost koja je sama sebi dostatna, i egzistira neovisno od svega ostaloga.

Posljednjih tjedana organizirano je nekoliko javnih okupljanja povjesničara umjetnosti na temu problema spomenika u našem javnom prostoru. Osjećate li i Vi da postoji problem javne plastike kod nas i što Vas po tom pitanju smeta tj. 'svrbi'?
Svrbi me puno stvari. Mislim da je u zadnjih dvadesetak i nešto godina što se tiče javne plastike u hrvatskoj nanesena nepopravljiva šteta. Spomenike podižu političari političarima ne bi li se dodvorili narodu pred izbore. Stvari su izmakle kontroli, a to se očituje time što je Bakićeva skulptura u Gajevoj zabarikadirana terasom birtije, a dvadeset metara dalje, na čistinu je postavljena bista Ludevita Gaja s presječenim trupom i amputiranim rukama koja je nedavno sklonjena niže, uz restoran, kao malo manje se vidi tamo.

Jeste li do sada realizirali neku skulpturu u javnom prostoru i postoji li neka osoba, umjetnik, političar ili tema koju biste željeli portretirati ili opredmetiti?
Do sada nisam realizirao skulpturu u javnom prostoru, a da budem iskren, teško mi je naći motivaciju za to. Većina natječaja koja se raspisuje tiče se Domovinskog rata i Franje Tuđmana i služi isključivo kao sredstvo skupljanja poena određene interesne skupine, a sudjelovanje u nečemu takvom me uistinu ne interesira.