Jučer je u Domu hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma otvorena izložba pod nazivom 'Ausstellung Laibach Kunst 1980– 2011', posvećena ponajviše vizualnim dostignućima tog slavnog slovenskog benda koji se uvijek prvenstveno smatrao umjetničkim kolektivom
Svatko tko je bio na koncertima Laibacha zna da se u publici uvijek nađe velik broj ljudi u crnom. Tako je bilo i na sinoćnjem otvaranju velike izložbe posvećene ponajviše vizualnom djelovanju Laibacha, koja je privukla šaroliko društvo obožavatelja benda, likovnjaka i kulturnjaka opće prakse. Osim spektakularnih slika, videoinstalacija i instalacija, posjetitelji su imali priliku prisustvovati i odličnom zvučnom performansu, u najboljem stilu Laibacha, dakle glasno, opasno i pamtljivo.
Bend je na svoj umjetnički put krenuo nakon smrti druga Tita, 1980. godine, nudeći novi i drukčiji pristup pop-kulturi u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji. Svojim nastupima, izjavama, pjesmama i uvijek smišljenom vizualnom prezentacijom, Laibach je izluđivao tadašnje cenzore i dušobrižnike, među njima i JNA, s kojom se bezobrazno i bez pardona sprdao.
Na izložbi u Džamiji, koja se održava zahvaljujući kustosima iz skupine Art De Facto, podsjeća se na neke od tih događaja, poput pokušaja izložbe Laibacha u Zagrebu 1983, koja je završila svojevrsnim izgonom slovenskih umjetnika koje je tadašnja milicija čak pratila na vlak da bi bila sigurna da ih se doista riješila.
S druge strane, monumentalna platna podsjećaju na snažan vizualni pečat cjelokupnog Laibachovog djelovanja koje se uvijek nadovezivalo
i na aktualne političke događaje. Od Tita do poljskog komunističkog moćnika Jaruzelskog, Laibach se nikad nije ustručavao zagrebati (i do krvi) po savršenoj površini totalitarnog komunizma, ali i bilo kojeg drugog totalitarizma. Njihovo poigravanje s ikonografijom Trećeg Reicha neki su tumačili kao neonacizam, iako je riječ o prisvajanju totalitarnih estetika u postmodernističke svrhe, a o svemu tome posjetitelji se mogu dobro informirati i na izložbi u Džamiji.
'Ausstellung Laibach Kunst 1980-2011' otvorena je do 26. svibnja, a ono što se tamo nudi nije samo za obožavatelje Laibacha i Neue Slowenische Kunst, nego za sve one koji se žele uvjeriti u to da je socijalistička (pop)kultura bila daleko iznad bilo čega što nam se danas nudi na ovim prostorima.
