Cornelius Gurlitt, koji je od svog oca poznatoga kolekcionara Hildebranda Gurlitta naslijedio zbirku umjetnina vrijednu gotovo milijardu eura, u razgovoru za njemački Der Spiegel rekao je da se vrijednih slika neće odreći dobrovoljno.

'Ništa u životu nisam volio više od tih slika', rekao je Gurlitt dodavši da se nada da će slučaj uskoro biti riješen te da će slike dobiti natrag.
Osamdesetogodišnjak je dodao da nikada ne bi počinio zločin i da je za išta kriv, da bi zasigurno išao u zatvor. Rekao je i da su vijesti o tome da će vrijedne slike pokloniti muzejima posve pogrešne te da se dobrovoljno nikada neće odreći djela.

Njegov otac Hildebrand Gurlitt za vrijeme Drugog svjetskog rata surađivao je s nacistima te su brojna djela nacistički plijen, oduzet Židovima.
U zbirci su među ostalim radovi Picassa, Matissea, Chagalla, Dixa i Liebermanna.

Gurlitt niječe da je ikoje djelo nabavljeno nezakonito. Izjavio je da je njegov otac kupovao umjetnine uglavnom iz muzeja ili posrednika umjetninama, a ne od privatnih vlasnika te da je s nacistima surađivao samo kako bi pojedine radove spasio od uništavanja poput djela ekspresionizma, dadaizma, nadrealizma i kubizma, pravaca što ih je Adolf Hitler nazvao 'izopačenima'.

Svoju je trenutačnu situaciju usporedio s djelom 'Proces' Franza Kafke istaknuvši da je nevina žrtva sustava i da mu nije jasno za što ga se tereti.

Osamdesetogodišnjak koji već dugi niz godina vodi povučen život, za internet je čuo, ali ga nikada nije koristio, televiziju je prestao pratiti 1963., a hotelske rezervacije i dalje obavlja putem pošte, ovih dana pod pritiscima je medija te rijetko napušta stan.

Kaže da je šokiran zbog neželjene pozornosti i fotoreportera koji ga opsjedaju kad izađe iz stana čak i kada kupuje namirnice.

'Ja nisam Boris Becker, što ti ljudi žele od mene?' pita se Gurlitt dodavši kako samo želi živjeti sa svojim slikama.