Jeste li ikad čuli vodu kako žubori priču, kako u svoje biserje i hlađe poziva slike pored kojih teče i nosi taj neponovljivi kaledioskop u špiljsko carstvo, u najdubljine u kojima je tako tiho i tako mračno da se i snu spava – jeste li?
Jeste li čuli za čovječju ribicu, tajanstvenu malu endemicu, koja živi daleko od svih, okružena stalaktitima i stalagmitima, alergična na svjetlo i istraživače koji je stalno traže, a ustvari je kraljevskoga roda – vodozemka, crem dela cremka, a u priči koju ćemo vam ispričati nosi poruku, duboku kao voda i špilja u kojoj živi?
Dobro došli!
Ovo je uvod u vodu, a voda će nas, zajedno sa zlatnom ribicom Željkom voditi kroz priču, u kojoj nas čeka jedna djevojčica Vida, račić Štipko, šišmiš Šuško i puno vodenih mjehurića koji posvuda nestašno pršću, špricaju i pljušću, kao mali slatki poljupčići za laku noć. Lik kojega nećete vidjeti, ali ćete osjetiti svu njegovu, zapravo njenu ljepotu, zove se sloboda i ona će, kao jedna od najvećih vrijednosti postojanja, svojom sveobuhvatnošću usrećiti sve likove priče, kao i sve one koji će priču gledati.
Ne pada mi na pamet da vam otkrivam najdublje tajne priče, ali vas prepuštam vodi špričici, Željku, zlatnoj ribici, jednoj djevojčici i čovječjoj ribici da vas povedu u carstvo gdje je sunce prije mnogo godina reklo – ovo je bez-dan, ali gdje mašta može svašta, pogotovu kad je smisli glava dječija, pa sve postane Sloboda nečija.
Vojin Perić
Bok!
Ja sam vodozemka,
crem de la cremka,
od staroga sam čovjeribljeg roda,
malo starija je samo voda.
Živim u ovakvim i manje ovakvim špiljama,
daleko od svjetla noćima i miljama.
Po imenu sam i koži ljudima slična,
ali za razliku od njih sam - endemična.
To tvrde razni istraživači,
a od njih mi se i mrak mrači.
Iako ja nemam pojma što to znači.
Čitateljima tportala darujemo 3x2 ulaznice za dječju predstavu Čovječja ribica (09.veljače 2019.u 17:00 sati, Scena Vidra, Draškovićeva 80). Dobitnici su Ana Livun, Andrea Šunjić i Nina Poljak.
