Ovaj genijalni ulomak, koji podsjeća na najbolje momente iz zbirke dječjih pjesama, misli i dosjetki 'Olovka piše srcem', dio je nove slikovnice 'Ako nije onda je'

Za predivnu slikovnicu zaslužni su, ponajprije,petogodišnjak Pio itrogodišnjak Joakim (nadimak mu je Pepe), ali i njihov tata Mauricio Ferlin koji je odlučio njihove riječi zapisati te podijeliti s drugima. U vrijeme kad su zapisi nastajali bili su pola godine mlađi. Njihovi neočekivani i duhoviti odgovori postaju riznica simpatičnih mudrosti u kojima se odražava sva ljepota jednostavnosti života, prečesto zaboravljena među odraslima.

Za izuzetan vizualni izgled slikovnice zaslužni su Danijel Žeželj koji je ilustrirao tekst i Stanislav Habjan koji je složio i oblikovao slikovnicu.

'Inspirirao me i obogatio svijet slobode koji se otvara čitajući izjave Pija i Pepea. Oni stvarnost vide u dimenzijama, bojama i perspektivama koje mi odrasli putem izgubimo i zaboravimo. Njihova mašta i divlji snovi otvaraju mogućnost za ponovno prepoznavanje i čitanje stvarnosti i svakodnevnice. Oni su nam podsjetnik da je svijet puno bogatiji, širi, dublji i lakši nego što ga obično percipiramo. Meni je svaka njihova rečenica trenutno i izravno poklanjala sliku koju sam onda pokušavao prenijeti na papir', opisao je slavni ilustrator i autor brojnih stripova Danijel Žeželj

S ponosnim tatom, grafičkim dizajnerom, scenografom i videoumjetnikom Mauricijom Ferlinom razgovarali smo o nastanku ovog jedinstvenog djela.

Što je bio neposredan poticaj da doživljaje svojih sinova prikažete u formi slikovnice?

Nisam uopće mislio sakupiti doživljaje Pija i Pepea u knjigu. Posljednjih godinu dana 'objavljivao' sam njihove misli, odgovore, prosudbe, jezične novotarije na Facebooku u sažetoj formi, najčešće u formi pitanja i odgovora ili pak kao kratki dijalog. Od samog početka postovi su bili jako dobro praćeni, ljudima se svidio i stil i sadržaj. Kad su se postovi počeli prepoznavati kao niz (koncepcija), uslijedili su prijedlozi da to postane knjiga. No meni su ta nagovaranja prijatelja i poznanika više djelovala kao potvrda izvrsnosti dječjih promišljanja nego kao konkretan poticaj na objavljivanje knjige.

Kako je došlo do suradnje s Danijelom Žeželjom i Stanislavom Habjanom?

Na prosinačkom festivalu Sa(n)jam knjige pokazao sam prijatelju Stanislavu Habjanu sakupljene tekstove, a on me zamolio da mu ih i e-mailam. Nakon dva mjeseca dobio sam mail s Petikatove adrese u kojem je nekoliko dječjih izjava već bilo ilustrirano. Danijel Žeželj je izvrsno reagirao, rekao bih s emocijom, lakoćom, 'iz lakta'. Nisam se ni snašao, a bilo je jasno da nastaje knjiga. U mjesec dana je takoreći sve bilo gotovo. Brzina je bila pokazatelj da je prava ideja naišla na odgovor u pravim ljudima. Svima je nekako prirodno bilo da se knjiga pojavi na našem pulskom festivalu Monte librić, tako da je i to potaklo ubrzanje i konkretizaciju procesa.

Kad ste zapisivali njihove riječi, jeste li imali potrebu nešto mijenjati, nadopisivati ili je sve preneseno u originalnoj verziji?

Nisam mijenjao ništa. Ponašao sam se poput fotoreportera koji odabire kut i trenutak snimanja nekog događaja ili poput copywritera koji iz jedne nasumično odabrane stranice knjige odabire rečenicu slogan za sasvim nešto drugo. Privlačilo me 'pecati' takve trenutke u realnom, svakodnevnom obiteljskom življenju. Manji dio izjava znala je za mene pribaviti i moja žena Kika, dok mene nije bilo u blizini djece.

Kako na vas djeluje začudni nadrealni prostor u kojem većinu vremena obitavaju djeca?

I bez djece sam počesto živio u nadrealnom prostoru. I danas mogu dozvati dijete u sebi i to okruženje mi je sasvim prirodno i inspirativno. Ono što volim u dječjem svijetu, a što smo mi odrasli putem pogubili, lakoća je i brzina prelaska iz realnog u nadrealno, u igru.

Što vas inače inspirira u stvaranju? Što čitate, slušate, gledate…

Ne razmišljam o inspiraciji. Jednostavno radim, živim. Svašta me nadahnjuje - lijepe stvari, ružne, koncepti, misli, promišljanja, događaji, ljudi - obični i neobični... Po struci sam dizajner, ali radim doista na puno polja. U kazalištu, glazbi, videu, na postavima izložbi. Svijet knjige mi je sigurno najviše približio Sa(n)jam knjige u Istri, na kojem sam već trinaestu godinu stalni suradnik. Čovjek sam u službi mnogih projekata, tako da u rijetkim trenucima kad u mom životu ne vladaju deadlinei pronalazim prostora za ostalo. Iako 'u pravosti', kako bi moji klinci rekli, posljednjih pet godina otkad imam djecu – dokolice nemam, pa sam malo out s novitetima. Glazba me uvijek pokreće i prati... a o imenima ne bih - jer previše toga volim.