Film se temelji na istinitoj priči o Kym Vercoe koja u filmu glumi sebe. Njezin turistički posjet Bosni i Hercegovini odveo ju je u Višegrad, a vidjevši da nema tragova rušenja i spomen obilježja, pomislila je kako je grad srećom izbjegao destrukciju. Ono što nije znala je da je tu 1992. godine ubijeno 1757 ljudi.

Iskustvo s tog putovanja bilo je toliko intenzivno da je promijenilo tijek njenog života.

Ovaj film je spomen 'Za one koji ne mogu da govore' (citat Ive Andrića), za žene kojima spomenik nikada nije podignut. Oni koji ne mogu da govore su također ljudi koji negiraju zločine. I oni su mrtvi na neki način. Negiranje nije endemično, vezano za rat u Bosni, to je univerzalna ljudska priča.

Ovaj film, međutim, nije o ratu, već o Kym, ženi koja se pita što se može učiniti kada se čini da ništa ne može biti učinjeno. Kym nam daje nadu da je čak i najmanji čin humanosti u stanju mijenjati svijet.

Nakon filma slijedi diskusija 'Pravda za one koje ne mogu da govore' - razgovor s Jasmilom Žbanić i predstavljanje Inicijative za ženski sud - feministički pristup pravdi. Diskusiju će moderirati Rada Borić iz Centra za ženske studije