Sjećate li se dječjih klasika koje su vam roditelji, učitelji ili dadilja čitali kada ste bili mali? Često su neke od najljepših knjiga ujedno bile i najtužnije iako su djeca uvijek primjećivala samo sretan kraj. Čitanje dječjih klasika u odrasloj dobi dirljivo je i potpuno drugačije iskustvo. Podsjetimo se nekih naslova kojima se treba uvijek iznova vraćati
'Male žene' Louise Alcott May
Kad smo bili mali
Radnja započinje proslavom ulaska u novu godinu, a upravo je takav je cjelokupan doživljaj: ugodan, utješan, poput ispijanja toplog čaja u sobi dok vani bjesni mećava. Četiri sestre, glavne junakinje romana, njihova brižna majka, odgovorni otac i njihov susjed prolaze kroz avanture, izazove, iskušenja i na kraju završe živeći sretno do kraja života. Roman koji vam mama čita nakon ušuškavanja u krevet.
'Odraslo' čitanje
Davno prije no što je skovana riječ feminizam, autorica je pokazivala veliko povjerenje u snagu i sposobnost svojih junakinja. One su jednake svim muškarcima s kojima se susreću, na svim planovima. Roman donosi priče o religiji, imigraciji, smrti te iskazivanje potrebe da nadrastemo dječje projekcije odrastanjem i sazrijevanjem. Ne samo da je roman obogaćen živopisnim povijesnim kontekstom, već i srcedrapajućom spoznajom da ste dovoljno stari za čitanje o djeci koja napuštaju svoje domove, jer se prepoznajete u tome, kao i svoju djecu.
'Mali princ' Antoinea de Saint-Exupéryja
Kad smo bili mali
U ovom djelu djeca instinktivno prepoznaju dobru avanturu. Osim toga, Mali princ dokazuje da su odrasli dosadni, stalno ispituju glupa pitanja i nikad ne mogu dokučiti što nastojite nacrtati.
'Odraslo' čitanje
Tek kad ste iskusili brojne aspekte 'stvarnog' svijeta, možete uočiti ono što vam je autor namijenio ovom pričom. On nastoji natjerati čitatelja da nikad ne prestane postavljati pitanja iz dječje perspektive. Govori da je ljubav komplicirana i da gomilanje novca nalikuje brojanju zvijezda na nebeskom svodu. Kao polazišna filozofska diskusija o brojnim egzistencijalnim pitanjima, 'Mali princ' neizbježno će vas učiniti nostalgičnim za danima djetinjstva i za izgubljenom nevinošću.
'Harriet the Spy' Louise Fitzhugh
Kad smo bili mali
Djevojčica špijunka, koja usto ima i najmaštovitiji tavan na svijetu! Zapisuje svoje impresije u malu bilježnicu, čuva je opaka dadilja i pati od neizlječivog i opasnog sindroma – prekomjerne, bujne, divlje mašte. Stalno upada u neprilike, ali s istom lakoćom i uz pametne savjete i izvlači se iz njih.
'Odraslo' čitanje
Knjiga američke spisateljice i ilustratorice bila je ispred svog vremena. U pažljivijem iščitavanju vidimo da se bavi klasnim pitanjima: junakinja je iz više srednje klase, a njezina najbolja prijateljica prisiljena je sama voditi obiteljske financije i biti odgovoran član obitelji iako ima samo 11 godina. Njezini su roditelji odsutni i prepuštena je samoj sebi. Spisateljica je Harriet 'odvela' psihologu davno prije no što je to bilo 'u trendu' i prije nego što se uopće smatralo da treba išta poduzimati s drugačijom djecom, već ih se automatski proglašavalo 'zločestima'. U centru priče je i danas goruće pitanje privatnosti: Harriet djeca iz razreda počnu izbjegavati nakon što su otkrila njezinu tajnu bilježnicu u kojoj je zapisivala ružne misli o njima.