U našem prvom javljanju smo naglasili projekte u dijelu programa nazvan 'Kulturom do zajedništva' kojim Bejahad ostaje kakav je i došao u Pulu, otvoren svim ljudima dobre volje, rukama male židovske zajednice, kako Hrvatske tako i prostora bivše Jugoslavije, pružene u znaku mira i bratstva, s namjerom da gradi mostove povjerenja, cijeneći otvorenost grada i regije domaćina i odlučna, kako reče direktor, dr. Vladimir Šalamon, da se nastavi doprinos kako bi tolerancije bilo sve više.

U ovom završenom izvještaju ovlas ćemo spomenuti ostali dio programa s naglaskom na one točke koje su izazvale veću pozornost publike i domaćih medija.

U utorak, 28. i u srijedu, 29. kolovoza, predstavile su se neke zajednice s prostora ex-Jugoslavije: ona u Skopju kroz predavanje Gorana Sadikarija o Muzeju Holokausta Jevreja Makedonije; zatim Bet Israel iz Zagreba kroz dokumentarni film škole Lauder-Hugo Kon, beogradska kroz predavanje Mirjane Lukić o znamenitim židovskim graditeljima Beograda, one u Sloveniji u povodu predavanja i filma 'Židovi Slovenije' Branka Sömena te sarajevske uz predavanje o 120 godina rada humanitarne organizacije La Benevolencija. Prema riječima Jakova Fincija, ratno razdoblje od 1992. do 1995. bilo je herojsko doba La Benevolencije u Bosni, a posebno u Sarajevu, za čije je trogodišnje opsade ubijeno 12.000 ljudi. Tada su se u sarajevskoj sinagogi i jevrejskoj općini angažirali ljudi različitih nacija i vjera te pomagali svakom tko je zatražio pomoć.

Kao i svake godine, pedantan i informativan je bio Predrag Matvejević koji je zajedno s Anom Lebl govorio o Židovima na Jadranu.

U petak je Bejahad bio posvećen Izraelu predavanjem rabina porijeklom iz Sarajeva Eliezera Pape, izložbom slikara Petera Weisza (Tel Aviv - Osijek), prikazivanjem filma 'Loša vjera' po izboru direktora Zagreb Jewish Film Festivala Branka Lustiga te izložbom plakata možda ponajboljeg industrijskog dizajnera svijeta Dana Reisingera. Reisinger je rođen u Kanjiži (Srbija) i slovi za jednog od najuspješnijih izraelskih grafičkih dizajnera koji je izradio tri medalje izraelskih obrambenih snaga (IDF). Rođen je u obitelji slikara i dekoratera koji su poslovali širom Austro-Ugarske i na Balkanu. Većina članova njegove obitelji je stradala u Holokaustu te se, dok je još bio dječak, priključio Pionirskoj partizanskoj brigadi.

Godine 1949. s majkom je emigrirao u Izrael, a već kao 16-godišnjak primljen je na Bezalel Academy od Art and Design u Jeruzalemu. Jedno je vrijeme radio umjetničke knjige i publikacije, zatim putovao i studirao u Europi, izrađivao plakate, a naknadno otvara atelje u Tel Avivu i Giv'atayimu, gdje i danas živi. Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama. Bavi se uglavnom plakatima društvene, političke i kulturne tematike (koji živi u Tel Avivu).

Bogati dio programa posvećen izložbama nastavio se ciklusom Sonje Radan iz Londona 'Žena u znaku žudnje' te izložbom fotografa Edwarda Serotte o sefardima Sarajeva. Posebna su pak priča glazbeni doživljaji na Bejahadu. Već smo pisali o izvanrednom koncertu sevdaha Amire Medunjanin, a uz nju su vrhunci bili koncert violinistice Alene Baeve (s trenutačnom adresom u Luksemburgu), izvedba uspješnica renomiranog kompozitora i aranžera Alfija Kabilja iz glasa Radojke Šverko te vrhunac manifestacije, koncert Timne Brauer i Eliasa Meirija. O tome malo ekstenzivno.

Koncert mlade ruske violinistice svjetskoga glasa Alene Baeve održan je u Domu hrvatskih branitelja u pratnji sarajevske pijanistice Aide Mušanović. Baeva je započela solo izvedbom Kabiljovog 'Fiddler of the street', da bi joj se u idućoj skladbi 'Nigun' Ernesta Blocha pridružila pijanistica Mušanović. Uslijedila je izvedba 'Introduction and Rondo', capricciosso Camille Saint-Saënsa te 'Carmen Fantasie' Franza Waxmana za kraj. U ovom kratkom, ali iznimno preciznom i tehnički vrlo usklađenom nastupu, obje su glazbenice blistale.

Alena Baeva ruska je violinistica rođena 1985., studirala je violinu u kazahstanskom gradu Alma Ati kod O. Danilove i surađivala s vrsnim majstorima poput Rostropovicha, Mintza i Haendela. Među brojnim nagradama i priznanjima ističu se Grand Prix drugog moskovskog Paganinijevog natjecanja 2004., zatim prva nagrada i specijalna nagrada 12. internacionalnog natjecanja za violinu 'Henryk Wieniawski', prva nagrada natjecanja za solo violinu u Varšavi za violiniste ispod 30 godina i prva nagrada 3. internacionalnog glazbenog natjecanja za violinu 2007. u japanskom gradu Sendai.

Zadnji dan 13. Bejahada nastupio je bend predvođen Timnom Brauer i Eliasom Meirijem. Uz Brauer koja je pjevala i svirala gitaru te Meirija koji je svirao klavijature, u bendu je i Courtney Jones s Trinidada i Tobaga za bubnjevima, a kao poseban gost u nekoliko pjesama, uključujući bis, pridružio im se Marwan Abado, Palestinac rođen u izbjegličkom logoru u Libanonu, vrsni svirač arapske lutnje.

Glazbenici su u nešto manje od dva sata oduševili publiku izvedbama židovskih i arapskih pjesama iz Europe i s Bliskog istoka, od Andaluzije, preko Izraela do Jemena. Radi se o poletnim pjesmama, punim života, čak i kada su u pitanju rijetke sporije dionice, no najvažnije je da se kroz nastup Bauer, Meirija i ostalih promovira različitost.

I to bi bilo ono što treba istaknuti s ovogodišnjeg Bejahada. Jer, stvarnost nam se (ako pratimo vijesti iz svijeta i pamtimo užas kroz koji smo prošli na ovim prostorima) nudi u zalogajima apokaliptičkih situacija nekrofilskih dimenzija. Ružno je po diktatu lijepo, a istinsku ljepotu, tirani monopolisti u organiziranju naše egzistencije ne smatraju dostojnom njihove pažnje. Kulturi su potrebni herojski likovi i manifestacije kao što je Bejahad, to malo carstvo normalnosti, u kojima se ona zrcali, da bi se sama mogla prepoznati i da bi sebi mogla osigurati vrednote koje joj daju smisao postojanja.