Možda ljudi nisu primijetili ili ih jednostavno ne zanima, ali tijekom prošle dvije godine veliki je broj europske mladeži zaključio da pravdu, kakvu god i za što god, mora potražiti na ulici.

U Njemačkoj se tako danima blokiraju transporti nuklearnog otpada, u Francuskoj su se studenti povezali sa sindikatima i vrlo pametno izazvali paralizu države, blokirajući njezine naftne zalihe, dok su u Londonu jednostavno krenuli izvršiti pješadijski napad na zgradu parlamenta, taj stari i odavno lažni simbol demokracije.

Usput su još naletjeli na potpuno od realnosti operirane princa Charlesa i suprugu mu Camillu, te ih zlostavljali u kraljevskom crnom Rolls-royceu, prigodno skandirajući 'off with their heads'! U Rimu su pak studenti jednostavno podivljali i započeli ulični rat s policijom, nakon što su postali svjesni da je Silvio Berlusconi ostao na mjestu premijera s tri glasa razlike.

U ovom kratkom pregledu nikako ne treba zaboraviti na zagrebačke studente i njihovu blokadu, događaj koji je bio toliko suvremen za hrvatsko društvo da ga većina, naravno, uopće nije razumjela. Ako ništa drugo, zahvalni trebamo biti sudionicima blokade jer su domaću javnost naučili riječi 'neoliberalizam', iako ostaje upitno koliko je ljudi shvatilo i njezino značenje.

Dvije stvari su zajedničke svim tim prosvjedima: prva je razočaranje u postojeći sustav i njegove institucije, što je više nego razumljivo, a druga je da su sigurno barem neki od studenata koji su sudjelovali u tim protestima pročitali najnoviji anarhistički manifest pod naslovom 'Nadolazeća pobuna'. Ako možda nisu, svakako bi trebali.

'Nadolazeća pobuna' tekst je od stotinjak stranica, prvi puta objavljen u Francuskoj 2007. godine, no mjesecima prije kolao je među zainteresiranima u elektronskoj formi ili jednostavno kao hrpa isprintanih papira. Autori su nepoznati poimence, a predstavljaju se kao Nevidljivi komitet, što je odlično ime za ljude koji su se dali u pisanje anarhističkog manifesta.

'Nadolazeća pobuna' podijeljena je na dva dijela: u prvom autori postavljaju dijagnozu bolesti suvremenog konzumerističkog društva, dok se u drugom nude neki vrlo praktični savjeti za revolucionarnu djelatnost. Ovo potonje je općenito objašnjeno kao 'lokalno prisvajanje moći od strane naroda, fizičku blokadu ekonomije i uništenje policijskih snaga'.

Zvuči opasno, baš kao što i treba, no 'Nadolazeća pobuna' nudi mnogo više od straha za establišment. U prvom dijelu manifesta skupina autora nudi neke od najboljih esejističkih stranica ispisanih zadnjih godina, nemilosrdno, bezobrazno i nadasve precizno analizirajući što sve nije u redu u zapadnim društvima i pripadajućem im načinu života.

Ono što je politički najsnažnije u prvom dijelu jest sposobnost autora da razmaknu zavjesu malograđanske svakodnevice te ukažu na brojne apsurde i poniženja koje svi uzimamo zdravo za gotovo. Anarhisti se pitaju zašto je to tako i zašto tako mora biti, što je prvi i veliki korak u pravom smjeru. 'Nadolazeća pobuna' mnoge će čitatelje natjerati da zastanu i zapitaju se oko mnogih stvari koje su nam predstavljene kao neizbježne, a jednako su konstruirane kao i sve u društvu.

Naravno, anarhisti će odmah napasti i samu ideju društva, koje opisuju kao 'maglovit agregat socijalnih miljea, institucija i individualnih mjehurića'. S druge strane, 'Nadolazeća pobuna' je ponekad iznimno duhovito štivo koje će čitatelju u određenom trenutku doslovno poručiti da odjebe ako se plaši bilo kakve promjene, usput prosipajući bogat naramak referenci koje će nasmijati teorijski potkovanije.

Najveća vrijednost cijelog teksta jest njegova opća razumljivost i razložnost te talent skupine autora da svima znanim jezikom objasne neke poprilično komplicirane stvari. Za neke će se 'Nadolazeća pobuna' činiti i kao jedan beskrajni haleluja-trenutak jer, kao svaki odličan manifest, i ovaj nudi osjećaj otkrića i prepoznavanja svih onih stvari koje smo smjestili u zadnje kutke uma. Sve što se niste usudili ni pomisliti jer se činilo zastrašujućim ili neuhvatljivim predočeno je u tom prvom dijelu, koji secira lijepe mehanizme porobljavanja ljudi, od forsiranja zabave kao nasušne ljudske potrebe do odnosa prema radu, koji je - smatraju anarhisti - puka eksploatacija.

Nakon što prvi dio obavi svoj propagandni učinak nabrijavanja slijede konkretni prijedlozi za revolucionarnu akciju, koji su iznenađujuće konkretni: živite u komunama izvan mainstreama, sabotirajte pruge i dalekovode, naročito u trenucima društvenih previranja. Osvježavajuće u vezi 'Nadolazeće pobune' jest i otvoren stav o nužnosti nasilja u revoluciji, pa tu nema kvazihumanističkih lamentacija nad svetošću svakog života. To je ostavljeno Katoličkoj crkvi, dok anarhisti smatraju da nasilje treba izbjeći dok se može, ali i upotrijebiti kada treba. Rečeno bez okova političke korektnosti: neke glave zaslužuju da ih se posiječe.

U svakom slučaju, anonimni autori 'Nadolazeće pobune' možda se kriju u skupni koju je 2008. godine u spektakularnoj akciji uhapsila francuska policija u selu Tarnac. Dvadesetak studenata i postdiplomaca u dobi od 22 do 34 godine je 11. studenog 2008. odvedeno iz kuće u kojoj su zajedno živjeli, uz lajanje policijskih pasa i zvuk helikoptera. Njih devet optuženo je za 'kriminalno udruživanje u svrhu terorističkih aktivnosti' jer se sumnja da su onesposobili čak 160 francuskih vlakova i tako izazivali prometni kaos. Francuska policija pak smatra da je 'Nadolazeću pobunu' napisao mladi filozof Julien Coupat, kojeg i dalje drže u pritvoru.

Koliko je riječ o uznemirujućem tekstu za politički i kapitalistički manifest pokazuje i reakcija ludog američkog konzervativca Glenna Becka s Fox Newsa, koji je 'Nadolazeću pobunu' proglasio vrlo opasnom knjigom, pretvorivši je tako u Americi u bestseler. Izdanje na engleskom dostupno je online, pa ste u prilici osobno se uvjeriti u zaraznost 'Nadolazeće pobune'. A možda bude i kakvih željezničkih kvarova preko božićnih blagdana?