Brze činjenice

Warpaint su Emily Kokal (vokal/gitara), Theresa Wayman (vokal/gitara), Jenny Lee Lindberg (vokal/bas) i Stella Mozgawa (vokal/bubnjevi), okupile su se 2004. u Los Angelesu i iza sebe imaju EP 'Exquisite Corpse' (2008.) i albume 'The Fool' (2010.), 'Warpaint' (2014.) te 'Heads Up' (2016.).

Nijedna nije glavna, sve su

'Sve smo veoma jake ličnosti. Naš producent Flood rekao je da smo kao demokracija diktatorica, što je potpuno točno', rekla je jednom prilikom Stella, dodajući da im je odnos nešto između obitelji i braka. Na sceni stoga nijedna nije glavna, nemaju lidericu, sklone su raznoraznim razmještanjima i razmjenama na pozornici, kako vokalnim, tako instrumentalnim. Navodno kod odluka tko će što pjevati i svirati - bacaju novčić. Ta kemija i nije toliko čudna kad se uzme u obzir da se Theresa i Emily znaju odmalena iz Oregona, gdje su pjevale u školskom zboru pa s 18 zajedno odselile u New York. Kasnije su se prevezle preko cijelog SAD-a da bi živjele u LA-u, gdje su na partyju upoznale Jenny Lee, koja se doselila iz Nevade, i odmah se povezale.

Bend koji morate vidjeti uživo

Energija temeljena na prijateljstvu i kreativnoj podršci pogotovo dolazi do izražaja prilikom nastupa cura uživo. Rijetko kad ćete pronaći nekoga koga ne uspiju hipnotizirati i oduševiti kako svojim zvukom, tako i vrlo jednostavnom činjenicom da uživaju biti skupa na pozornici i da se pritom uvijek odlično zabavljaju. Došle su do nivoa, pisala je nedavno jedna kritičarka, kad se više ne trebaju ni gledati, toliko su međusobno dobro 'uštimane'. Nastupi su im stoga, prema mnogima, zbog te spontanosti, prozračnosti i fluidnosti, najjača strana. Opisuje ih se, zapravo, kao bend koji morate vidjeti uživo.

Posljednji album posveta je i Björk i Kendricku Lamaru

S Björk, genijalnom kantautoricom koja je u karijeri isprobala i rock i jazz i elektroniku i dance i klasiku i etno (itd.), djevojke iz Warpainta dijele ljubav prema eklektičnosti i ona im je, što su više puta ponovile, poslužila kao nadahnuće za novi album koji promoviraju u Hrvatskoj, 'Heads up'.

Drugi veliki utjecaj na njemu je, rekle su, novi kralj rapa Kendrick Lamar, koji je, kao i one, dio kalifornijske glazbene scene (za koju isto kažu da je na njoj sada toliko toga da se više ne može govoriti o 'kalifornijskoj sceni', zajedničko je jedino to što su svi iz istog mjesta). Iako ih se dakle često svodi na neku od sljedećih etiketa - dream pop / art rock / psihodelija (vrlo je čest i pridjev 'ezoterične') - cure su puno više od navedenog, glazbeno dosta oslobođene ikakvih ograničenja. A opet, nekako, sve je na svom mjestu. U čast njihovoj glazbi bez predrasuda poslušajte listu top-albuma koju je sastavila Theresa i nazvala je 'Soundtrack mog života' ili obradu Björkine 'Generous palmstroke', koju je odradila Emily.

Bubnjarka koju su jedva dočekale

Bend je dobar koliko i njegov/a bubnjar/ka, rekla je jednom zgodom Kokal, referirajući se i na probleme Warpainta upravo oko popunjavanja ovog važnog mjesta. Počeli su sa Shannyn Sossamon, s kojom su na Valentinovo 2004. Jenny Lee, inače njena sestra, te Theresa i Emily, sastav i pokrenule. Sossamon se, međutim, 2008. odlučila posvetiti isključivo glumi (vidjeli ste je, među ostalim, u 'Pizzeriji Kamikaze' Gorana Dukića, ali i u spotu 'God gave me everything' Micka Jaggera i Lennyja Kravitza).

Nakon nje, u Warpaint su uskakali mnogi, uključujući aktualnog gitarista Red Hot Chili Peppersa Josha Klinghoffera, kojeg se može vidjeti u spotu 'Elephants'.

Stvari su se posložile, odnosno kvartet zaista formirao, tek kad je 2009. stigla Stella, koja je nedavno krasila naslovnicu kultnog magazina Modern Drummer, a NME ju je uvrstio na popis 30 najboljih bubnjara/ki rock'n'rolla. Osim u Warpaintu, bubnjanje joj se može čuti u 'Wakin on a Pretty Day' Kurta Vilea, potom u 'A Little Bit of Sanity' Fleae (on joj je, inače, preporučio da se iz rodne Australije preseli u LA), u SBTRKT-ovom 'Voices in My Head', zatim 'We Might Be Dead by Tomorrow' (Soko) te u 'Wonderful' Cate Le Bon.

Impresivna lista glazbenih suradnji

Dakako, kako se radi o ženama u glazbi (ženama uopće), borba s mačizmom, seksizmom i mizoginijom im je svakodnevna. Zvali su ih tako (ili još zovu) 'četiri tužne Darije', po junakinji MTV-ovog crtića koja prezire cijeli svijet, 'sotonskim princezama', 'emo vješticama', komentiralo kako izgledaju, s kime hodaju (time se, dakako, redovito 'pravdao' njihov uspjeh). Emily su na jednom koncertu 'krivo' čuli pa u nekom kasnijem tekstu napisali da je publici dobacivala kako je 'seks-mašina', Jenny Lee deklarirali lezbijkom itd.

Djevojke su, bez obzira na to, polako i smireno gradile svoj zvuk, a putem su ih prepozna(va)li mnogi. Među njima su (a ovo ide za one koji uvijek vole čuti preporuku nekog 'glazbeno iskusnijeg', čitaj: poznatijeg), pored brojnih već navedenih: Depeche Mode, koji su Warpaint odabrali za predgrupu na kompletnom nadolazećem američko-kanadskom dijelu svoje svjetske turneje koja prati aktualni album 'Spirit'; spomenuti Flood, čuveni britanski producent (radio s Nine Inch Nails, U2, New Order, Depeche Mode, Nickom Caveom, PJ Harvey); Nigel Godrich, kojeg zovu i pridruženim članom Radioheada jer im producira albume od 'OK Computera' iz 1997.; John Frusciante, koji im je miksao debitantski EP; James Blake, kojemu je Theresa Wayman, kako je sam više puta rekao, puno pomogla, idejno i aranžerski, na njegovom sjajnom drugom albumu 'Overgrown' iz 2013., za koji je pokupio prestižnog Mercuryja...