Iako prima pohvale stranih kazališnih kritičara, Filip Krenus prolazi više-manje nezapaženo u domovini. Nakon završetka studija na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu ljubav prema kazalištu odvela ga je u London, gdje je 2005. upisao glumu na glumačkoj akademiji East 15.

Ove godine upisao je i poslijediplomski studij iz klasične europske glume u Drama Centru, a usavršavat će se u Shakespeareovom kazalištu Globe te u Moskvi. Njegov posljednji projekt je predstava 'Bent' (Nastrani) koja je ove godine nominirana za nagradu Offie (Off-West End Awards) u čak šest kategorija, uključujući onu za najbolju predstavu i najbolji ansambl.

'Predstavu smo radili pod pokroviteljstvom autora Martina Shermana, a budući da ju je pogledao i Kevin Spacey, umjetnički ravnatelj kazališta Old Vic, postoji mogućnost da se iduće godine preseli na novootvorenu scenu tog kazališta - Old Vic Tunnels - koja se nalazi pod zemljom', kazao je Krenus.

Na pitanje stiže li, uz obaveze na studiju, napraviti ponešto i na kazališnim daskama, odgovara da unatoč manjku vremena trenutno radi na projektu Beckettovih kratkih komada u suradnji sa studentima kazališnog dizajna škole Central St. Martins.

Koje su glavne razlike između domaće i londonske kazališne scene?

'Jedna od najvećih razlika jest način financiranja koji se dolaskom financijske krize dodatno zakomplicirao. Gluma je u Londonu vrlo nepredvidiva i nesigurna profesija od koje se često ne može živjeti. Prednost toga jest neka vrsta neovisnosti o državnom aparatu, ali mana jest da se mainstream okrenuo sigurnim hitovima, dakle mjuziklima, klasicima u kojima većinom gostuju televizijske i filmske zvijezde, te adaptacijama bestselera.

Dodao je i da je predvodnik inovativnosti oduvijek bilo takozvano rubno kazalište ili Fringe i Off-West End, koje je u posljednjih desetak godina doživjelo procvat. Zbog trenutne loše situacije u kazalištu očekuje da će rubno kazalište ponovno preuzeti zamašnjak kreativnosti. Osječki glumac kazao je da je u prosjeku devedeset posto diplomiranih glumaca u Velikoj Britaniji, da je konkurencija lavovska i da gotovo nitko ne živi isključivo od glume.

'Morate imati ili dnevni posao, nešto čime se izdržavate dok ne radite kao glumac, a katkad i honorarni posao dok radite na predstavi.'

Kao jednu od bitnih razlika hrvatske i engleske glumačke scene Filip Krenus naveo je i agente za koje se diplomirani glumci moraju izboriti.

Sve one koji se planiraju odvažiti za studij u inozemstvu vjerojatno zanima koje ih sve poteškoće čekaju. Što je vama bilo najteže prilikom studija u inozemstvu?

Financiranje dodiplomskog studija glume na East 15 Acting School bilo je iznimno teško – pisao sam domaćim sponzorima, udrugama, a jako sam zahvalan i Gradu Osijeku zbog gradske stipendije koju sam dobio tijekom školovanja. Budući da Hrvatska nije u Europskoj uniji, hrvatskim je studentima nedostupna većina fondova i zaklada, što, eto, jako otežava studij u inozemstvu.

Jeste li u kontaktu s domaćim snagama u Londonu?

Surađivao sam na nedavnom projektu Ivora Martinića 'Ovdje piše naslov drame o Anti', koja je izvedena u kazalištu Blue Elephant u Londonu. Također sam u kontaktu s Tenom Štivičić i, nakon što sam preveo njezinu dramu 'Dvije', već neko vrijeme tražim sponzore za postavljanje te drame u Londonu. Koliko je to moguće, radim na promociji domaće drame u Engleskoj.

Za potrebe svoje glumačke škole preveo sam Marinkovićevu 'Gloriju', a za nju je interes izrazilo kazalište Belgrade iz Coventryja i Southwark Playhouse iz Londona. Sve ovisi o tome hoćemo li uspjeti namaknuti financijska sredstva.  

Planirate li povratak u Hrvatsku?
Prvenstveno želim raditi na projektima koji me istinski zanimaju, tako da bih svakako htio raditi i u Hrvatskoj. Imam nekoliko ideja, ali sve ovisi o razvoju situacije u Londonu.