Središnji fokus izložbe je na autorovom filmskom radu, njihovoj vizualnoj i zvučnoj strukturi, koji prate niz vizualnih i grafičkih elemenata, kolaža, objekata, zvučnih instalacija, partitura i poezije.

Prikazuje se njegovih pet ključnih filmskih radova: Spring (2012.), TK (2014.), Treći stupanj (2015.), DICTA I (2017.) i DICTA II (2018.), u kojima figure tijela ukazuju na interakcije između društva kontrole i nasilja koje ono proizvodi, dok se 'ljudska mjera' iz naslova referira na ranjivost i prolaznost tjelesnosti.

Njegovi su radovi dosad većinom predstavljani u inozemstvu, pa Očko izložbu u MSU smatra prilikom da se ovdje vidi pregled njegova desetogodišnja produkcija, filmova i popratnih materijala.

'Ovo mi je vrlo važna izložba jer pokazuje presjek i proces kojim se bavim u zadnjih deset godina i širinu prakse koja je ovdje još relativno nepoznata', ustvrdio je na konferenciji za novinare.

Objasnio je kako su za postav dijelom rekonstruirali muzej, otvorili sve stijenke i gdje je bilo moguće pustili dnevno svjetlo i grad, napravili ga malo prozračnijim.

'Arhitektura koja prati izložbu je također vrlo neuobičajena za ovaj muzej, postavljena je tako da su unutar nje centrirani filmovi, a ostali radovi su poput akcenata koji čine koreografiju kretanja publike kroz izložbu', istaknuo je Očko, koji je na postavu radio s Anom Danom Beroš.

Umjetnikov opus tom se izložbom vraća kući

Branka Benčić, koja je kustosica izložbe uz Jasnu Jakšić, rekla je da se tom izložbom željelo publici pokazati kako se razvijao njegov opus i vratiti 'doma' radove koji su izlagani izvan Hrvatske.

Po njezinim riječima, slike i riječi iz kojih nastaju te kompleksne strukture bave se političkim implikacijama i društvenim kodovima kontrole, kazne, nasilja, krhkosti i otpora, kao i različitim stupnjevima opresije, a usredotočene su na rubna stanja tijela.

Jasna Jakšić kaže da im je bilo bitno da se prostor muzeja otvori kao prostor razmjene i susreta iz kojega je dosta organski izrasla sama arhitektura izložbe i postav. 'Radovi su impozantni sami za sebe, a ono što je posebno upravo je taj prolaz kroz izložbu, ona točka gdje se ona spaja sa samom arhitekturom muzeja', dodala je.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a, podsjetila je da taj muzej s Očkom surađuje već petnaest godina, od kada je radio svoj video s Kožarićem te je predstavljan na skupnim izložbama, no svima se činilo da je bio puno više prisutan na inozemnoj sceni.

'Očko radi iznimno zanimjive projekte koji se kreću između filma, poezije, glazbe, sve se to isprepleće u njegovim radovima, a njegov nastup na Venecijanskom bijenalu bio je jedan od najupečatljivijih uspjeha hrvatskih umjetnika i nezaboravan doživljaj unutar cjelokupnog Bijenala', istaknula je.

Nakon Pariza, Graza, Bukurešta, Praga izložba u Napulju

Damir Očko, dobitnik ovogodišnje prve HT nagrade za hrvatsku suvremenu umjetnost, jedan je od najzapaženijih hrvatskih vizualnih umjetnika svoje generacije.

Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a među značajnijima su samostalna izložba Kingdom of glottis u Palais de Tokyo (2012) u Parizu; Studije drhtanja / Studies on shivering, KM – Halle fur Kunst und Medien - Kunstlerhaus Graz (2014); Kunsthalle Dusseldorf (2011), Galerie Yvon Lambert, Paris (2013), Repeat After Me, Eastward Prospectus u Bukureštu (2016), Jeu de Paume u Parizu i CPAC Bordeaux (2018), Nacionalna galerija u Pragu (2018).

Predstavljao je Hrvatsku na 56. bijenalu u Veneciji 2015. izložbom Studije drhtanja: Treći stupanj, a za iduću godinu priprema samostalnu izložbu u Fondaciji Morra Greco u Napulju.

Njegovi se radovi nalaze se u brojnim međunarodnim institucionalnim muzejskim i privatnim kolekcijama: MUDAM Luksemburg, Le Plateau, kolekcija Louis Vuitton, nacionalna kolekcija CNAP Paris.

Očkovom izložbom, otvorenom do 14. studenog, MSU počinje novu sezonu u kojoj će otvoriti, među ostalim, samostalne izložbe Davora Vrankića i Zlatka Kopljara, te izložbu 'Kolekcija za budućnost/MSU Akvizicije 2009.-2019.', kojom obilježava 10. obljetnicu djelovanja u novoj zgradi u Novom Zagrebu.