Kim Longinotto (rođena 1952) ubraja se među najvažnije suvremene britanske dokumentariste, čiji su filmovi dobili brojne nagrade, ali i izazvali interes publike koja uživa u politički osviještenim i emotivnim pričama kakve su postale trademark ove režiserke. Njezine filmove, u kojima autorica njeguje tzv. opservacijski stil, što znači da se izmiče tematiziranju same sebe u priči, opisuju kao slične onima Frederica Wisemana, glasovitog američkog filmaša, šampiona suzdržane dokumentaristike.

Upitana što misli o Zagrebu, u kojemu je prvi puta kao gošća ZagrebDoxa na kojemu se prikazuje retrospektiva njezinih filmova, Longinotto pokazuje da ima kritičko oko dokumentaristice: 'Čini mi se da sam u širem centru vidjela previše križeva i vjerskih simbola, a još više hrvatskih zastava. Sve mi to izgleda pomalo nacionalistički. Nije mi jasno čemu tolike zastave.'

Longinotto je studirala kameru i režiju na National Film & Television School, ali njezinu je umjetničku, pa i životnu putanju odredio internat za djevojčice, u koji su je roditelji poslali kad je imala deset godina. Longinotto je o tome snimila svoj prvi dokumentarni film 'Pride of Place' iz 1976, koji je izrastao iz vježbe na studiju, a koji danas opisuje kao 'egzorcizam i osvetu'. 'Kada sam bila u toj školi, osjećala sam se čudno i kad da ne pripadam u nju. Bio je to dijelom problem koji sam sama izazvala, ali jako sam se plašila biti odrasla osoba te mi se odrasli uopće nisu sviđali kad sam imala 10 godina. Kada sam vidjela pozitivne reakcije publike na taj film, koji je imao premijeru na londonskom festivalu, doživjela sam neku vrstu katarze. To mi je omogućilo da se oslobodim vlastite prošlosti i postanem ovo što jesam', objašnjava Longinotto, a svojeg oca opisuje kao 'nacista' te oboje roditelja kao 'nesretne, rasiste, pune mržnje i stalno bijesne'.

Kaže da se lako oslobodila takve mržnje, o čemu svjedoči i njezina današnja pravovjerno-suosjećajna ljevičarska politika, ali da je trebalo mnogo više vremena da nauči voljeti: 'Bila sam doista grozna prema svojim prvim partnerima i nisam znala što znači ljubav.'

To je definitivno naučila snimajući odličan dokumentarni film 'Love Is All' iz 2014, a on opisuje kako se u 20. stoljeću mijenjao koncept ljubavi i udvaranja te završava scenama istospolnog vjenčanja. Prethodno je Longinotto snimala odlične doxove sa ženskim pričama u središtu, među kojima je svakako najpotresniji onaj o tradiciji odsijecanja klitorisa djevojčicama u nekim islamskim dijelovima Afrike.

'To je najneugodnija tema koju sam obradila. Važno mi je bilo naći žene koje su sve to preživjele i koje su se pobunile. Htjela sam napraviti film o preživjelima, a ne žrtvama. U filmu ima mnogo strašnih scena, a najviše me pogodilo to kada su djevojke pričale kako su ih vlastite majke natjerale na obrezivanje, kako ih uopće nisu zaštitile. A isto su prošle i te majke - tako se od žrtve postaje počinitelj. Sve je to nevjerojatno okrutna priča, baš zato što su žene natjerane činiti nešto takvo drugim ženama', kaže Kim Longinotto.

S druge strane, Longinotto u svojim filmovima rijetko kada direktno politički docira, nego joj je cilj 'nježnim pristupom' osvijestiti gledateljima probleme koje prikazuje. Tako se u uvijek kontroverznu temu prostitucije Longinotto uključila svojim novim filmom 'Dreamcatcher', ali kroz priču bivše prostitutke Brende Myers-Powell koja sada pomaže mladim djevojkama da napuste taj opasni milje. 'Ovaj film je nastao jer mi je Brenda odlučila vjerovati kad smo se susrele. Bez toga ne bi bilo ničega. U proteklih nekoliko filmova zanimaju se ljudi koji su spremni ustati i boriti se, ali u Brendinom slučaju prikazujem i njezin umor, kao i to koliki je trud potreban da bi se radilo ono što ona radi danas', otkriva Longinotto.

Hrvatska publika će pak moći uživati u odličnim doxovima Kim Longinotto i nakon kraja ZagrebDoxa, s obzirom da je dogovoreno prikazivanje njezinog ciklusa na HTV-u 3. Termin prikazivanja je svaki četvrtak u 20 ili 21 sat, a sljedeći na rasporedu je 'Razvod na iranski način' 5. ožujka. Ciklus filmova Kim Longinotto završava 2. travnja naslovom 'Salma'.