Petra Radin se, podsjetimo, okušala u raznim događanjima – od vojnog mimohoda za 20. obljetnicu Oluje, otvaranja Adventa pa do obilježavanja Teslinih rođendana, koncertima, predstavama za djecu i evente. Sa Zagrebačkom filharmonijom surađuje već sedam godina, a od proljeća radi na projektima kao što je Minimini s ciljem da dobiju novu publiku, željnu slušanja klasične glazbe želeći vratiti kulturu odlaska na koncerte, a uz to razviti i bonton odijevanja i ponašanja u koncertnoj dvorani. Trenutno je veseli rad na novom projektu kojem je za tportal pričala s puno ushićenja.

Prije nepunih dva mjeseca ste s ravnateljem Mirkom Bochom u okviru Zagrebačke filharmonije pokrenuli novi ciklus namijenjen najmanjoj, ali i najzahtjevnijoj publici. Nakon rasprodanog hita Ježeva kućica, čiju režiju potpisujete, na red je došla i zimska priča Božić kod Zimogroznih. Tko su Zimogrozni?

Ovo je svojevrsna priča o spašavanju Božića, o izlazu iz zemlje otuđenosti i povratku starih vrijednosti. Zima i Grozni su likovi s kojima se svi bar jednom u životu poistovjetimo, a to su likovi koji nikako ne vole sve te pretjerane ukrase, lampice, kičaste štandove, kobasice i germknedle. Naravno, nije uvijek tako bilo, a ne mora tako i ostati, jer.. ovo je priča o promjeni srca, o malim gestama koje mijenjaju svijet. Kada Zima u jednom trenutku pita Groznog: 'Ajme, Grozni, jel' to znači da smo postali dobri?' on joj odgovara: 'Čuj, dobri? Malo smo dobri, a malo loši. Takav je život.'

S druge strane, tu su otac i kći koji, od kada su ostali sami, ne znaju kako voditi obiteljski život, kako se ponašati. Djevojčica Maria piše pismo nepoznatom prijatelju i moli da Božić bude onakav kao što je bio prije, kada je mama bila tu. Igrom okolnosti pismo završava kod kradljivca pisama – Groznog i tu počinje ledeni zaplet. Zima, koja skuplja poštanske marke i od njih pravi umjetničko djelo – zid neispunjenih želja – otvara posljednje Marijino pismo i odljepljuje posljednju markicu, koja se čvrsto drži za kovertu i ne da da je zalijepi na zid. Zima i Grozni, nakon što pročitaju njeno pismo i shvate da djevojčica nema razmažene želje kao većina, već da želi samo da tata ispoha piceka kao što je to radila njena mama i da ukrase jelku kao nekad, prisjete se svog djetinjstva i raznježe. Odluče joj pomoći i kreću u avanturu spašavanja Božića.

U ovoj našoj priči Božić je u našem srcu, ali i u ljudskim odnosima, zajedništvu i sitnicama koje su važne karike u životu. Božić je ljubav i dobrota, mir i radost.

Tekst i režiju vi potpisujete, a tko je dio autorskog tima?

Originalnu glazbu, kao i aranžmane tradicionalnih hrvatskih pjesama potpisuje član Zagrebačke filharmonije i skladatelj Dubravko Palanović, pod vodstvom dirigenta Dinka Appelta, i u izvedbi orkestra Zagrebačke filharmonije i znanih glumaca - Hane Hegedušić, Jana Kerekeša, Dražena Bratulića i djevojčica Tie Mikić i Lore Simikić, koje smo pronašli zahvaljujući školi Husar & Tomčić. Scenografiju i kostime potpisuje Sara Lovrić Caparin, rekvizite Dunja Niemčić, vokalne aranžmane Ivana Husar Mlinac, a video projekcije Leonardo Losciale, perkusionist Zagrebačke filharmonije, i filmski umjetnik Martin Šatović, a sve to uz umjetničko vodstvo pijanista Filipa Faka, produkciju Silvane Bakija Šimić i pod budnim okom ravnatelja Mirka Bocha te koreografijom Tihane Strmečki.

Što očekujete od nove predstave?

Svim predstavama u čijoj kreaciji sudjelujem pokušavam ugraditi neki viši cilj. Osim kvalitete, kako bi se djeci ponudile prave vrijednosti i kako bismo ih naučili da u moru svega što se nudi mogu izabrati i pogledati projekte s klasičnom glazbom; razmišljam i o poruci koju predstava prenosi i koja je bitna za vrijeme u kojem predstava stvara. Božićnoj tematici pristupam s oprezom. Prije svega trudim se maknuti konzumerizam i pisanje liste želja, a zauzvrat nudim maštu i kreativu. Konzumerizam je pojam kojim se opisuje sreća nekog pojedinca kao da ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari. Izgraditi pojam sreće kao radost zajedništva jest korak koji pokušavamo učiniti i kroz ovu predstavu.

Na koji način to namjeravate postići?

Riječ Božić znači – mali Bog, dakle to je kršćanski blagdan i ne vidim razlog zašto stalno umotavati tu temu u celofan izbjegavajući riječi kao što su Isus, Marija i Josip. Naša priča govori upravo o vrijednostima obitelji, zajedništva, praštanja i tradicije – a sve to komuniciramo tradicionalnim vizualom, tradicionalnom glazbom i običajima. Ako ne znaš poštovati prošlost i običaje, zapravo se odričeš budućnosti. Naravno, očekujem da će što više djece dovesti svoje roditelje na ovu toplu, lijepu predstavu u kojoj vrhunski glumci i cijeli jedan veliki orkestar pod vodstvom maestra daju svoj umjetnički doprinos onako kako samo to oni znaju, ljubavlju i kvalitetom. I za kraj: ljubite jedni druge, poštujte starije, slušajte od njih, jer vam imaju puno toga lijepoga za prenijeti. ne odustajte od snova, jer su snovi najrealnije što imate, odvažite se, jer nikada nećete znati što ste propustili, vjerujte u moguće, jer ne biste vjerovali svašta je moguće, opraštajte, jer je to vaša sloboda, slavite, jer je život radost, osluškujte, jer znakovi su u svakom koraku, stvarajte, jer je to život, igrajte se, jer tako ostajete zauvijek mladi.