Kako se ističe u najavi, predstava je nastala u suradnji HNK Varaždin i Eurokaza, a riječ je o jednoj najuspjelijih hrvatskih postmodernističkih drama. U HNK-u Varaždin premijeru je imala 2. prosinca.

Konfrontirajući motiv ljubavi sa smrću, autorica je u njoj obitelj predstavila kao društvenu igru u kojoj se međusobne relacije likova ne uspostavljaju u stvarnosti, već se ostvaruju s pomoću igre i govornih asocijacija u ispreplitanju kružnog, neprestano ponavljajućeg-obnavljajućeg vremena.

"Njezini usamljeni protagonisti bez vlastitih imena - Otac, Kći, Mladoženja i (mrtva) Majka - stilizirani su i izolirani od bilo kakve socijalne i psihološke pozadine, a njihovi postupci i replike lišeni standardnih kauzalnih veza", stoji u najavi.

Priča prati pripremu obitelji za udaju kćeri, čija je majka nedavno umrla. Ona se ne može smiriti u grobu dok kćer ne uda. Zbog toga majku čuvaju u ormaru gdje s porculanom i beštekom čeka tu posebnu priliku.

Oca igra Ljubomir Kerekeš, majku Barbara Rocco, kćer Sara Stanić, a mladoženju Marinko Prga.

Manojlović je predstavi pristupila konceptualno, temeljeći svoj pristup na ideji elementarnosti dijaloga, ali je, želeći iskoristiti veliki humorni i poetski potencijal teksta, u scensku strukturu uz četiri glumca uvela i Papandopulo kvartet saksofona.

"Pritom je oblikovala specifičan izvedbeni jezik koji kôd igre vodi izvan podjele realnog i fantastičnog s pomoću samosvojne apstrakcije glazbe - "prepisivanjem" dijaloških formi u jezik saksofona, oslanjajući se na ritmiku i melodiku teksta, te kombiniranjem teksta drame i teksta glazbe s glumačkim i glazbeničkim poticajima", dodaje se u najavi, u kojoj se predstavu naziva "crnom operom".

Glazbu potpisuje Gordan Tudor, dramaturginja je Ivana Đula, scenografiju je osmislio Stjepan Filipec, a kostime Žarka Krpan