'Živim na Črnomercu i svaki se dan na posao vozim do Dubrave, tako da mi je Zagreb na dlanu', kaže nam Nina Horvat uoči izložbe u MSU, na kojoj će pokazati slike s motivima negativnih transformacija Zagreba od 2014. do danas.

'U nekom trenutku grad se počeo radikalno mijenjati, u Bogovićevoj ulici, činilo mi se, odjednom su niknuli svi ti kafići koji su zauzeli cijeli prostor, s ogromnim suncobranima kao stanovima nasred ulice. Danas smo na njih naviknuli, ali u početku mi je prizor bio šokantan', kaže Horvat koja je taj novi izgled Zagreba odlučila bilježiti najprije vedro i treperavo, na tragu novog impresionizma, 'kao da mogu nešto popraviti svojim slikama', a zatim, kako su se godinama motivi gomilali, sve više u stilu 'lošeg slikarstva', kako bi 'što izražajnije predstavila svu brutalnost teme kojom se bavi'.

'Paralelno s nicanjem novih čudnih objekata po gradu, micale su se pješačke zone, trgovi, zelene površine i uopće, nestajalo je općih i kulturnih sadržaja za građane. Ne kažem da je prije bilo idealno, ali u centru ste mogli otići u kino ili u galeriju, bilo je puno knjižara, a sada sve vrvi od kafića, restorana i sadržaja namijenjenih izvlačenju novca', kaže Horvat.

Među njenim slikama 'novog ružnog Zagreba' su, među ostalima, zgrada Muzičke akademije, otvorena u rujnu 2014., koja je tada, nakon gotovo stotinu godina podstanarstva, dobila vlastiti životni prostor na ondašnjoj adresi Trg maršala Tita 12, danas na Trgu Republike Hrvatske 12 i na mjestu kontroverzne Poslovne zgrade Željpoha, kasnije Ferimporta. Muzičku akademiju projektirao je Milan Šosterič, a prepoznatljiva je po krovnoj ovojnici u duginim bojama, crnom stupovnom strukturom koja natkriljuje glavni ulaz te 29 metara visokom nakošenom iglom i kuglom ispred njega.

'Moj otac, skladatelj Stanko Horvat, i sam je neko vrijeme bio dekan i znam da su vječno tražili da dobiju svoj prostor tako da je divno što je Muzička akademija dobila svoju zgradu. Međutim, ta koju je dobila potpuno je izvitoperena i nikako ne spada u tu lijepu povijesnu jezgru. Izgleda plastično i prosto, a naročito mi smeta ogromna igla ispred', kaže Horvat koja u jednom radu na izložbi tematizira i obnovu okoliša i dijela Meštrovićeva paviljona, odnosno Doma HDLU ili Džamije na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, koja je po dovršetku 2018. u javnosti izazvala burne rasprave. Onima koji su obnovu kritizirali sporno je bilo sve, od toga da za rekonstrukciju nije bio raspisan natječaj do toga da su se iznenada počupala sva stabla oko objekta čime se uništio dotad gotovo intimni prostor za boravak građana.

'Gotovo se prestrašiš kad prođeš onuda i ugledaš sve onako golo i prazno. Džamija je bila lijepa i specifična, krasno uklopljena u svoj okoliš. Sada mi djeluje kao strano tijeno koje se spustilo na zeleni pašnjak, umjetno i neprofinjeno. Zagreb ima bogatu tradiciju arhitekture i urbanizma i na primjerima mnogih zgrada vidi se kako je se to nekoć radilo s pažnjom. Danas je sve u stilu 'udri i počupaj', samo da se odradi što prije', kaže Horvat koja se na izložbi bavi i prenamjenom brojnih zagrebačkih kina u trgovine, poput Jadrana, Zagreba, Triglava... Među najnovijim primjerima je, dakako, kino Europa, u kojemu su se održavali brojni događaji nezavisne kulturne scene, a koje je, pod izgovorom hitne sanacije zgrade, zatvoreno sredinom prošle godine.

'Ostaje pitanje što će sada biti od toga atraktivnog prostora u centru grada iz kojega malo-pomalo nestaju sve dosadašnje oaze kulture. Kulturni sadržaji sustavno se guraju prema periferiji Zagreba', kaže Horvat koja po gradskim ulicama provodi akciju re-imenovanja, lijepeći krišom na pojedine prostore naljepnice s njihovim izvornim nazivima, primjerice, na Zaru u Ilici 30 da je tamo bila Knjižara St. Kugli. Od 2017., uz to, na urbana, vizualno devastirana mjesta postavlja transparent s natpisom 'Ovo je ružno', što je svojevrsna akcija (ko)memoriranja nekadašnjih, danas nestalih ili pak zapuštenih prostora, koji su izgubili simboličku, ali i sadržajnu, stvarnu vrijednost te bitno izmijenili karakter Zagreba.

'Ljudi se u zadnje vrijeme jesu malo pokrenuli, prestali su biti toliko pasivni, a najnoviji primjer za to je rušenje GUP-a. Za to su zaslužni ljudi i struka, koji su napokon progovorili', kaže Horvat, koja je bila na posljednjem zagrebačkom prosvjedu protiv gradonačelnika Milana Bandića.

'Mislim da on više nije ni bitan jer se za njegovo vrijeme toliko toga u gradu promijenilo. Da nakon njega i dođe netko tko to želi popraviti, ne znam bi li se tu dalo išta puno napraviti', zaključuje Horvat koja, unatoč svemu, voli život u Zagrebu.

'Da sam mlađa, vjerojatno bih na neko vrijeme negdje pobjegla. Svojedobno sam bila na stipendiji u Portugalu, Lisabonu, i bilo mi je to sjajno iskustvo. Dobro je proširiti horizonte, ali sada, osim što više nisam u godinama da bježim u inozemstvu, nisam zapravo ni tip da trajno odem živjeti vani. Sviđa mi se živjeti tu, doma', kaže Horvat čija će izložba u MSU biti otvorena do 15. ožujka. Na njoj će, pored slika i video-radova akcija, biti izložen i cijeli niz kanti sa smeće, kao još jedan novokomponirani zaštitni znak Zagreba.