'Od 2005. do 2019. godine ovi su plakati oblikovali lice jednog javnog teatra, stimulirali pažnju i imaginaciju promatrača, kreirali snažne vizualne predodžbe o predstavama za koje su dizajnirani, ali i o samom kazalištu te kreativnom potencijalu medija plakata danas', stoji u najavi izložbe čiji je kustos Marko Golub.

Vanja Cuculić je, podsjeća, 15 godina u kontinuitetu radio kao kućni dizajner plakata za Gradsko dramsko kazalište Gavella. 'Koliko mi je poznato, to je najdulji takav angažman u posljednja tri desetljeća, koji je rezultirao jednim od najkonzistentnijih i najsnažnijih plakatnih opusa kod nas uopće', navodi Golub dodajući da je upravo Cuculićev rad za Gavellu uvelike definirao visoki standard toga što znači kazališni plakat u Hrvatskoj u 21. stoljeću, naročito u kontekstu javnih institucionalnih kazališta.

'Tek unatrag posljednjih nekoliko godina, sukscesivnim dizajnom Lane Cavar, Zorana Đukića, Darija Devića, kolektiva NJI3 i kolektiva Oaza za HNK u Zagrebu još je jedno javno repertoarno kazalište doista napravilo veliki iskorak u vizualnom komuniciranju. Iako je imao nekoliko slavnih prethodnika – plakate za Gradsko dramsko kazalište svojevremeno su dizajnirali i Alfred Pal i Boris Bućan – današnja prepoznatljivost zagrebačkog kazališta Gavella proizlazi upravo iz Cuculićevih dizajnerskih napora. Tim plakatima se, jednim po jednim, gradio vizualni identitet kazališta, i pritom se tu ne radi samo o grafičkim standardima, o nekom striktnom poretku stvari, nego prvenstveno o vizualnim predodžbama koje povezujemo s tim kazalištem, njegovim čudesnim imaginarijem koji je unutar sebe heterogen i razvija se na nepredvidljive načine, ali odlučno drukčiji od svega drugog što se trenutno nudi', navodi Golub.

Iako nepogrešivo pripadaju našem vremenu, naročito po načinu upotrebe tipografije i odabiru tipografskih pisama, Cuculićev autorski stil razvijen za Gavellu u suštini je eklektičan, kaže.

'Njegovi kazališni plakati na neki su način i refleksija o onome što je u tom specifičnom žanru napravljeno kroz njegovu slavnu povijest, uključujući i zlatno doba plakata šezdesetih i sedamdesetih godina, dok je kao promotivno sredstvo još uvijek bio relevantan, a kao prostor za kreativno izražavanje na vrhuncu snaga. Ne samo što se u mnogim Cuculićevim plakatima doista, između svega ostalog, osjećaju odjeci slavne poljske škole plakata, nego je indikativan i sam odabir danas anakronističke tehnike – sitotiska, koji je najsnažnije obilježio upravo to razdoblje', objašnjav Golub. Tehnika, dodaje, sa svim svojim specifičnostima, značajnim prednostima, ali i jednako tako značajnim ograničenjima, povlači sa sobom svoje spomenute historijske reference, estetiku, ali usmjerava i način razmišljanja dizajnera.

'Cuculićevi plakati u sitotisku su uvijek barem u nekoj mjeri i izraz fetišističkog odnosa prema toj tehnici, njegovim ekstremno visokim kontrastima, intenzivnim nanosima boje i odnosima njihovih slojeva, grafičkim kvalitetama rastera i štriha. U njima sitotisak nije tek tehnički okvir, nego punopravno izražajno sredstvo, oni govore jezikom, ili radije specifičnim jezičkim idiomom sitotiska koji je njihov dizajner utvrdio do savršenstva', kaže.

Prepoznatljivost plakata za Gavellu, napominje, leži baš u spajanju elemenata iz različitih izvora, koji se poput pritoka svi ulijevaju u zajednički tok, stvarajući nove oblike i nova značenja.

'Gledajući plakate iz prvih nekoliko sezona ove suradnje, oni se doista doimaju kao da su jednako mogli nastati tada, ili dvadeset, trideset godina ranije. Za njihova autora bio je to i svjestan odmak od dotadašnjeg dizajna plakata za Zagrebačko kazalište mladih, gdje je dominirala fotografija i distancirana, pomalo klinička estetika', kaže Golub.

U prvih nekoliko sezona 'kućni stil' Gavelle Cuculić 'gradi na ilustraciji, kolažiranju elemenata starih enciklopedijskih grafika i fotografije koju dopunjava crtežom i tretira kao monokromne grafike, teksturama sitotiska, te naslovima i osnovnim informacijama (u novim tipografskim pismima Nikole Đureka) koji oštro poput skalpela presijecaju ilustracije horizontalno i vertikalno', kaže Golub i ističe da kazališni plakat i značenja koja Cuculić vizualno artikulira ipak funkcioniraju relativno autonomno od sadržaja.

'Za doživjeti neki plakat nije od presudne važnosti detaljno poznavati dramski predložak, a još manje redateljevu interpretaciju istoga. Drugim riječima, uloga dizajnera nije da objasni predstavu, nego da nam da upečatljivu sliku koja će nas uvesti u nju', kaže kustos.

Na izložbi, koja će trajati do 17. ožujka, prikazivat će se i kratki dokumentarni film u kojemu Vanja Cuculić govori o svom kreativnom procesu i specifičnim promišljanjima medija plakata, uz osvrtanje na pojedine primjere. Autori filma su Marko Golub i Ora Mušćet, a snimatelj i montažer je Miran Krčadinac.

Plan D

Izložba je dio Plan D.konferencije, koja će se održati od 27. do 29. veljače u Oris Kući arhitekture, a u sklopu koje u Zagreb stižu Deniz Ova, direktorica Istanbulskog bijenala dizajna, koja će govoriti o njegovim temeljnim principima i težnjama u budućnosti te britanska spisateljica i novinarka Clare Walters. Ona će u svom predavanju 'Pripovijedanje slikama' rasvijetliti često podcijenjeno područje dječje književnosti – slikovnice bez riječi. Koristeći se osobnom kolekcijom, koju čine knjige nastale u razdoblju od 1960-ih godina do danas, autorica će objasniti termin 'slikovnica bez riječi', umjesto kojega se ponekad koristi i naziv 'tihe knjige'. Naglasak predavanja je na tehnikama kojima se umjetnici koriste kako bi ispričali priču na vizualan način. Publika će se upoznati s različitim autorima koji rade u ovom području, kao i s različitim originalnim pristupima vizualnom pripovijedanju.

Predavanje će održati i John L. Walters, urednik magazina Eye, međunarodne revije grafičkog dizajna, koji će govoriti o tome zašto dizajneri trebaju pisati (čak i ako misle da to ne mogu). Predavač će prodiskutirati izazove s kojima se susreće urednik jednog nezavisnog tiskanog časopisa – izazove uredničkog procesa, 'korisnog' pisanja, važnosti govorenja istine, ali govorit će i o tome zašto se prazne stranice nikada ne treba bojati. 'Ako si dizajner, uvijek imaš nešto za reći, a ako možeš govoriti, možeš i pisati', tvrdi.

Na konferenciji nastupaju i Sean Poropat i Jelena Fiškuš iz jednog od međunarodno najnagrađivanijih hrvatskih dizajnerskih studija, Studija Sonda, potom legenda hrvatskog dizajna Boris Ljubičić, koji će razgovarati s Davorom Bruketom, te Nikola Đurek, Dejan Kršić, Hrvoje Živčić i Marko Hrastovec, koji će na okruglom stolu govoriti o tipografskom oblikovanju u edukaciji.

Konferencija se, uz Oris Kuću arhitekture i HDD galeriju, u kojoj će Cuculić 28. lipnja u 12 sati održati vodstvo kroz svoju izložbu, održava i u Muzeju za umjetnost i obrt koji je upravo otvorio novi stalni postav dizajna. Kroz njega će posjetitelje provesti Koraljka Vlajo iz MUO.