'Nigdine, blizine i fritule' naslov je zbirke priča koja okuplja osamnaest hrvatskih književnih autora i autorica koji se u svojim tekstovima, na ovaj ili onaj način, bave temom putovanja. Riječ je o knjizi koja je izašla kao dio projekta Tjedan dobre knjige, koji je ove godine pokrenula ZANA, udruga za zaštitu prava nakladnika, s ciljem poticanja čitanja i kupovanja knjiga. Tjedan koji se spominje u naslovu traje između 14. i 20. travnja, a bit će obilježen obiljem književnih događanja diljem cijele Hrvatske, dakle i izvan Zagreba, što je dobrodošao koncept s obzirom na posvemašnju centralizaciju kulturnog života u državi. 'Blizine, nigdine i fritule' su knjiga koja se neće moći kupiti samostalno, nego dolazi kao poklon uz svaku kupnju knjiga iznad 99 kuna u knjižarama koje sudjeluju u Tjednu dobre knjige.

'Život je prekratak za loše knjige i predug za sjedenje doma', moto je urednice ove zanimljive zbirke Jadranke Pintarić, koja je u njoj okupila 16 priča i dva eseja na temu putovanja, pazeći da ujedno ponudi i reprezentativni presjek aktualne domaće književne scene. Tu su tako i stariji autori poput Marine Šur Puhlovski i Tahira Mujičića, cijenjeni predstavnici srednje generacije (primjerice, Edo Popović i Boris Perić), ali i oni koji se tek etabliraju na književnoj sceni, kao što su Olja Savičević Ivančević i Maja Hrgović. Osim generacijskog presjeka, u 'Nigdinama, blizinama i fritulama' nalaze se i stilski i žanrovski različiti tekstovi, pa je, recimo, Zrinka Pavić zadužena za humor, dok se Dora Kinert-Bučan vrlo osobno prisjeća svojeg boravka u Kairu. Svi pozvani autori su dobili i, kako je Edo Popović naglasio, pošten honorar, ali su i preuzeli obavezu da priču iz zbirke 'Nigdine, blizine i fritule' neće nigdje drugdje objavljivati.

Na predstavljanju knjige u Kinu Europa nisu ipak bili prisutni svi autori zastupljeni u njoj, ali ih se pojavio respektabilan broj: Rade Jarak, Marinko Koščec, Julijana Matanović, Edo Popović i drugi. Tahir Mujičić se kratko osvrnuo na svoju priču, naslovljenu 'Poštarova basen', koja se događa za vrijeme Čehoslovačke (i u njoj), te opisuje žudnju za slobodnom koju putovanje predstavlja, što je mnogima za vrijeme komunizma bilo nemoguća misija. 'Pišem priče kojih se sjećam, jer ja sam čovjek tih vremena', objasnio je Mujičić kako je došao do priče o malom čovjeku Ludwigu Lunačeku, koji je na kraju našao način da putuje, iako se nije nikad maknuo pretjerano daleko iz mjesta u kojem je živio.

Neke druge priče su pak vrlo aktualne, poput one Maje Hrgović, u kojoj se dobar dio radnje odvija na autocesti, a 'Obiteljski čovjek' iz naslova je zapravo optužnica, a ne samo uljudan opis. Obiteljskim odnosima se bavi i Julijana Matanović, koja svoju priču 'Pravi trenutak' opisuje kao 'putovanje kroz dnevnu sobu', na kojem se zajedno nalaze majka i kći.

S obzirom da je zadana tema putovanja shvaćena vrlo široko, 'Nigdine, blizine i fritule' sadrže i priče koje nisu nužno putopisne, ali to ne znači da nema i takvih. Primjerice, Rade Jarak i Robert Perišić pišu o svojem doživljaju Japana, Marinko Koščec pak o Kini, uz napomenu da je on 'jedan od onih ljudi koji dođu nekamo i o toj zemlji onda gledaju na TV-u', pa je u priči 'Moje dvije Kine' želio – barem u fikciji – svoj boravak tamo učiniti zanimljivim i napetim. Edo Popović je pak pisao o 'slučajnostima koje se događaju cijeli život', s ciljem da im da smisao, a njegovo putovanje u priči vodi do Istanbula, grada na granici svjetova i kontinenata.

Nakon predstavljanja knjige nastavljeno je druženje u predvorju Kina Europa, na kojem su se mogle probati i odlične fritule. Tjedan dobre knjige se nastavalja i danas, događanjima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Koprivnici i Puli, a više o cjelokupnom programu ove manifestacije možete saznati na www.tjedandobreknjige.hr.