Na Divljem zapadu, među svim kaubojima, šerifima i lovcima na zlato, istaknula se i figura zvana snake oil salesman. Riječ je o nadriliječnicima koji su prodavali raznorazne čudesne eliksire, tj. 'zmijsko ulje', navodne lijekove za sve od ćelavosti do tuberkuloze, zapravo čarobne vodice u kojima bi se pomiješalo sve i svašta, nasulo u bočicu sa šarenom naljepnicom i uz neumorno uvjeravanje nadriliječnika - koji bi tvrdio da je recept za svoj čudesni lijek doznao iz egzotičnih krajeva i da posjeduje informacije i uvide koji nisu dostupni ostalim ljudima - prodavalo za lijep novac. Jedan od slavnijih bio je Clark Stanley, koji je tvrdio da je o čudesnim svojstvima svojeg zmijskog ulja sve naučio od Hopi Indijanaca u Arizoni te je odlično zarađivao prodajući ga sve dok 1917. godine svježe osnovana Agencija za sigurnost hrane i lijekova (FDA) američke vlade nije testirala njegov eliksir i utvrdila da u njemu nema ništa zmijskog ili pretjerano ljekovitog te da se sastoji od mineralnog ulja, crvene paprike, smole itd. Zmijskog ulja ni kapljice!

Danas se čudesni eliksiri ipak više ne prodaju tako lagano, ali se ekvivalenti takvih bućkuriša mogu pronaći u drugim područjima ljudske djelatnosti, primjerice publicistici. Kada je riječ o stranim publicističkim ekvivalentima snake oil salesmana, u Hrvatskoj je vjerojatno najpopularniji F. William Engdahl, autor niza knjiga koje su objavljene i kod nas te često intervjuirani sugovornik hrvatskih mainstream medija, nedavno u Jutarnjem listupredstavljen kao ‘prorok’. Sve je započelo početkom milenija sa ‘Stoljećem rata’, nakon čega su hrvatskoj čitateljskoj publici ponuđeni i Engdahlovi naslovi ‘Sjeme uništenja’, ‘Bogovi novca’, ‘Mitovi, laži i ratovi za naftu’ i ‘Uništite Kinu’, u izdanju Detecte i kasnije Profila. Već i ti bombastični naslovi svjedoče da Engdahlovim knjigama u kontekstu ozbiljne historiografije, geostrategije i političko-ekonomske analize, vrijedi pristupati s rezervom, ali razloga je povrh toga pregršt.

Detecta - kojoj možemo zahvaliti lansiranje u međuvremenu Hrvatima omiljenog geostrateškog analitičara - uz Engdahla nudi i knjige naslovljene primjerice ‘CIA i 11. rujna’ i ‘Diplomacija prijevarom’ o ‘izdajničkom ponašanju britanske i američke vlade’, a sve zajedno u znakovito nazvanoj biblioteci Armagedon. To je biblioteka koja se, kako piše na službenoj stranici Detecte, bavi sljedećim: 'Već stoljećima svijetom vlada šačica opakih, moćnih i neizmjerno bogatih obitelji. Pretci svih tih obitelji svoja golema bogatstva stekli su na jedan ili više sljedećih nemoralnih načina – trgovinom drogom, trgovinom oružjem, trgovinom ljudima. Tijekom posljednjih dvjesto godina nijedan rat, ni svjetski ni lokalni, nije se dogodio slučajno. Svi su bili osmišljeni i isplanirani u istim centrima moći i svi su imali samo jednu svrhu – preuzeti prirodna bogatstva drugih zemalja - nafte, zlata, dragog kamenja. U novije vrijeme na redu su zemlja, hrana i voda. Sve velike svjetske revolucije organizirane su iz istoga centra moći i imale su jedan cilj – opljačkati i porobiti narode i države i u njima dovesti na vlast poslušnike (osobito bogatu Rusiju, koju su opljačkali takozvanom Oktobarskom revolucijom, na čelu s Lenjinom, koji je proveo plan skovan u zapadnim masonskim centrima moći: vidi knjigu 'Partijsko zlato', autora Igora Buniča).'

U svakom slučaju, Engdahl ne zastupa samo kontroverzne teze, što je inače pristojan način da se ukaže na to da netko priča ili piše bedastoće, on oko nekih važnih tema širi potpune dezinformacije i neistine, primjerice tvrdeći da nafta nije fosilno gorivo i biološkog porijekla te da postoje beskonačne rezerve iste. Svaki geolog pak zna da su to smijurije, kao što vlada i neupitni znanstveni konsenzus oko klimatskih promjena, tj. globalnog zagrijavanja, za koje Engdahl također tvrdi da su izmišljotina. To je rekao i prije nekoliko godina u intervjuu za tportal: ‘Globalno zatopljavanje kao rezultat čovjekovih aktivnosti je znanstvena prevara koju gura moćan lobi, uključujući i bankare s Wall Streeta, čiji je cilj zaraditi milijarde dolara na preprodaji ugljika, kao što danas čine s naftom.’

U svakoj svojoj knjizi Engdahl spominje moćne oligarhe i tajna društva koja iz pozadine vladaju svijetom, zastupajući raznovrsne teorije zavjere i tumačenja povijesnih događaja u kojima uzima u obzir samo činjenice koje njemu idu u prilog, proglašavajući šarlatanima i prodanim dušama ozbiljne znanstvenike iz prirodnih i društvenih znanosti te nudeći svoje uvide kao jedinu istinu. Retorika mu je puna nevjerojatnih otkrića do kojih je samo on došao, mračnih tajni koje je samo on razotkrio i sličnog repertoara na kojem bi mu David Icke pozavidio.

Na sve to ima potpuno pravo (mora se od nečega živjeti), no problem nastaje ako se Engdahla uzima kao ozbiljnog analitičara, jer on to jednostavno nije. Iako ga u Hrvatskoj sada već objavljuje Profil, jedna od najvećih izdavačkih kuća, drugdje su njegova djela ili samizdati (na Amazonu se može vidjeti i da je njegovu knjigu ‘Bogovi novca’ objavila stanovita 'Edition Engdahl') ili pak dio ponude opskurnih nakladnika, primjerice njemačkog Kopp Verlaga. Ugledni konzervativni dnevnik Die Welt je tu nakladničku kuću opisao kao ‘tvrtku specijaliziranu za ezoteriku, teorije zavjere i dezinformacije’, a uz Engdahlovu knjigu o ratu u Ukrajini (zasad je hrvatska publika iste na sreću pošteđena) Kopp Verlag objavljuje i knjige o vanzemaljcima, čudesnim izlječenjima te raznoliku bizarnu desničarsku literaturu (primjerice, kako techno manifestacija Love Parade uništava Njemačku i slično). O Kopp Verlagu su pisali i Frankfurter Allgemeine Zeitung i Der Spiegel, oba analizirajući ‘industriju straha’, tj. kako se odlično zarađuje objavljivanjem knjiga o pseudoznanosti i teorijama zavjere, a među najvećim zvijezdama tog nakladnika je i Gerhard Wisnewski, koji se prošle godine proslavio tvrdnjom da je Barack Obama homoseksualac, a Michelle Obama rođena kao muškarac kojeg je Obama upoznao na Trinidadu. Sve je uredno objavljeno na službenim stranicama Kopp Verlaga. Pored Wisnewskog, Engdahl se doista može učiniti kao vjerodostojan publicist.

Ipak, u ozbiljnim i relevantnim svjetskim medijima (od Guardiana preko Le Mondea do El Paisa itd.) ne mogu se naći intervjui s Williamom Engdahlom ili njegove analize, jer ga nitko ozbiljan i relevantan ne shvaća ozbiljno. Engdahl zato svoje tekstove objavljuje po marginalnim portalima s nazivima kao što su Financial Sense, New Eastern Outlook, The 4th Media, Globalresearch, a angažiran je i kao kolumnist i na portalu Putinove propagandne mašine Russia Today, gdje također često gostuje i u eteru, objašnjavajući svoje priče o 'novom svjetskom poretku'. Među zabavnijim Engdahlovim tvrdnjama je definitivno i ona kako su Wikileaks i Julian Assangezapravo agenti američkih tajnih službi. 

Engdahl je rođen 1944. godine u Minneapolisu, studirao je pravo na Princetonu, a ekonomiju na stockholmskom sveučilištu, radio je kao slobodni novinar, a proteklih desetljeća živi u Njemačkoj blizu Frankfurta na Majni. Nekoć je, između ostaloga, bio povezan s pokretom Lyndona LaRouchea, živopisne figure američke politike koji je poznat po nizu bizarnih stavova i poteza (među kojima je suradnja sa Ku Klux Klanom) i izjava (od svih stvari za koje se Henryja Kissingera opravdano može optužiti, LaRouche se odlučio reći da je bivši američki ministar vanjskih poslova ‘pederčina’, ‘izdajnik’, ‘britanski špijun’ i ‘sovjetski špijun’!) te prijetnjama američkim novinarima. Engdahl se baš u svojem najpoznatijem bestseleru ‘Stoljeće rata’ pozivao na LaRouchea, a u mješavini ideja koje Engdahl pakira u svoje knjige mogu se naći i eKStremno desni i ekstremno lijevi stavovi, već spomenuto poricanje znanstveno dokazanih teorija o porijeklu nafte i klimatskim promjenama, te razne druge bizarnosti koje svatko s minimalnom sposobnošću kritičkog razmišljanja treba moći prepoznati kao bedastoće i teorije zavjere.

No baš zato je valjda Engdahl tako popularan i čitan u Hrvatskoj, a to što ga se tretira kao vrhunskog intelektualca i analitičara u rangu jednog Timothyja Gartona Asha ili Noama Chomskog, nažalost nije iznenađujuće, s obzirom na to da pola države ionako živi u uvjerenju da svime vladaju tajne mreže udbaša i da Velika Britanija cijelu svoju vanjsku politiku usmjerava prema tome da zagorča Hrvatskoj život i tako dalje.

S obzirom da su u Hrvatskoj prevedene brojne Engdahlove knjige i da je čitan autor na kojega se mnogi u međuvremenu pozivaju, ima smisla napraviti intervju s njime, ali je problematično predstavljati ga kao ozbiljnog analitičara i geostratega, stručnjaka na kojega se vrijedi referirati. Toliko toga što Engdahl zastupa su očite teorije zavjere, materijal za npr. 'Na rubu znanosti', a ne za 'Treću povijest'.

Teorije zavjere su, kako je u intervjuu za tportal svojedobno izvrsno precizirao Marcell Mars, ‘poraz kapaciteta za analitiku pred kompleksnim problemima’, a to da se u Hrvatskoj baš i ne zna nositi s kompleksnim problemima i da su analitički kapaciteti nacije ograničeni, posve je jasno kada se pogleda stanje u kojem se hrvatsko društvo i država nalaze. Stoga Engdahl može i dalje u Hrvatskoj tako uspješno prodavati svoje publicističko ‘zmijsko ulje’, jer bolje je za utjehu pročitati jednu knjigu koja će objasniti sav kaos i kompleksnost svjetske politike (ukratko, nafta je kriva za sve), nego se suočiti s time da jednostavnih odgovora - jednostavno nema.