Na konferenciji za novinare održanoj u kazalištu Mala scena Lončar je, među ostalim javnost informirala o svojim zahtjevima, a oni su: hitna isplata sredstava za izvršeni program u 2012, hitno rješavanje žalbe iz ožujka 2013. za program u ovoj godini, hitni specificirani i jasni odgovori na sve dopise koje je godinama slala Uredu, kao i odluka Vijeća za glazbeno-scenske djelatnosti pri Uredu po kojima je kazalištu Mala scena smanjeno sufinanciranje za 72 posto u posljednje četiri godine, uz obrazloženje zašto onima koji nisu izvršili program sredstva dolaze, pritom u neznatno smanjenom obimu...

Ukoliko Grad Zagreb ne uvaži ove zahtjeve, krajem lipnja ove godine svi zaposlenici Male scene dobit će otkaz, a samo kazalište će, nakon odigrane još jedne premijere, krajem godine zatvoriti vrata, što znači da će osnivači Vitomira Lončar i Ivica Šimić demontirati dvoranu i prostor na adresi Medveščak 2 dovesti u stanje kakvo su zatekli kad su 1989. od praznih nekoliko soba stvorili teatar.

Situacija u kojoj je kazalište Mala scena danas izravna je, smatra Vitomira Lončar, posljedica njezinog pisanja bloga Slamka spasa o netransparentnom, nenamjenskom i u svakom pogledu sumnjivom načinu kako se u zagrebačkoj kulturi 'vrti para'. Točnije, kako se institucijama koje ne izvršavaju prijavljene programe, bilo tako da mijenjaju naslove ili jednostavno samovoljno odustanu od jedne, nekoliko ili svih premijera u godini (kao u slučaju kazališta Trešnja i Teatra EXIT), daje gotovo isti iznos javnog novca, dok se nezavisnoj kulturi sredstva režu već nekoliko godina uzastopno.

U tu nezavisnu zagrebačku kulturu ne ulazi samo kazalište Mala scena, ali je Vitomira Lončar jedina koja sustavno i vrlo otvoreno o tome i piše, pa je njezino kazalište tijekom 2012. i 2013. pod trajnim inspekcijskim nadzorom, kao nijedno drugo u Zagrebu ili Hrvatskoj, dok je sama u nekoliko sudskih procesa zbog duševnih boli i klevetanja. S njezinim teškim optužbama i insinuacijama nije se uvijek lako složiti, ali činjenica je da u svojim tekstovima uvijek navodi izvore i sasvim logično podastire dokaze o 'nelogičnostima' domaće kulture. Posljedica je da je među posljednjima, i to, znakovito, dan nakon što je najavila današnju presicu, dobila od Grada Zagreba posljednji dio sredstava za – prošlu godinu. 'Na takvu ucjenu ne pristajem jer smatram da je to moralno jadno!' zaključila je Vitomira Lončar.

Jedan je, dakle, od njezinih zahtjeva ispunjen, ali ostali još čekaju. Među njima je i zahtjev za ostavku pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivice Lovrića te poništenje natječaja kojim je na mjesto njegovog pomoćnika došao Tedi Lušetić, s obzirom na to da ne zadovoljava uvjete.

'Lušetić je sitna riba, on me zapravo i ne zanima, ali njegov slučaj pokazuje kako se u Gradu radi', tvrdi Vitomira Lončar i dodaje da njezina press konferencija nije politički skup, ali bi trebao građanima Zagreba dati dovoljno materijala da razmisle o tome kome će na lokalnim izborima dati svoj glas jer 'Milan Bandić ovakvu situaciju već godinama omogućava'.

Reagirajući na medijske napise koji su uslijedili nakon njezine najave konferencije za novinare i zatvaranje kazališta Mala scena, Vitomira Lončar tek je rekla da Tomislava Čadeža iz Jutarnjeg lista namjerava tužiti Vijeću časti Hrvatskoga novinarskog društva, a da sve koji sumnjaju u njezino imovinsko stanje i transparentnost trošenja javnog novca u kazalištu Mala scena upućuje da pročitaju njezin blog ili na stranicama Kazališta provjere financijska izvješća koja redovito objavljuje.

'Svakome ću na uvid dati i svoju poreznu karticu', odlučno zaključuje Vitomira Lončar odbacujući svaku sumnju u nenamjensko trošenje javnog novca u Maloj sceni.

'Ivica Šimić i ja smo za život zarađivali izvan našeg kazališta kako bi ono preživjelo u ovom nevremenu', napominje Lončar dodajući da je Ivica Šimić, njezin suprug i umjetnički voditelj Male scene, upravo ovih dana završava predstavu u Bakuu, kojom nastavlja niz svojih redateljskih angažmana izvan Hrvatske.

Sama Vitomira Lončar radila je posljednjih sedam godina i na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, odakle je odlukom Vijeća te institucije maknuta, tj. nije prošla na natječaju za stalno zaposlenje, već je umjesto nje izabrana kolegica s bitno manje kvalifikacija. 'Dio je to iste hobotnice čiji krakovi idu od Zagreba do Brijuna i nazad', zaključila je Vitomira Lončar i taj slučaj.

Na pitanje može li Mala scena funkcionirati s manje sredstava, Vitomira Lončar odgovara da bi to bilo moguće ukoliko bi sama sve radila, 'ali to bi bio povratak u 1986. kad smo pokrenuli kazalište' i zato, imajući u vidu sve domaće i međunarodne uspjehe četvrtstoljetnog rada njezinog kazališta, ne pristaje na 'nazadovanje i nevrednovanje izvrsnosti'.

Ukoliko Gradski ured ne ispuni njezine zahtjeve, što je, znajući kako tamo stvari funkcioniraju, najvjerojatnije, kazalište Mala scena krajem 2013. otići će u povijest, unatoč brojnim pismima podrške koja dolaze iz cijelog svijeta. Ali to ne znači da Vitomira Lončar više neće ukazivati na nepravilnosti u domaćoj kulturi: 'Pozvao me Gazda, kojeg ne želim imenovati, i rekao: Prestani pisati i imat ćeš sve što hoćeš! Na ucjene ne pristajem i odbijam prestati pisati', zaključila je Vitomira Lončar još jednu bitku u ratu koji nije samo njezin.