Nakon jednogodišnje stanke, na veliko zadovoljstvo zagrebačke publike, vratio se Festival svjetskog kazališta. U nepunih mjesec dana publika je imala je priliku pogledati četiri predstave različitih stilova, poetika i žanrova, te kroz putovanje u teatarsku raznolikost saznati što se događa u europskom kazališnom prostoru kojem i sami pripadamo.

Rekordna posjećenost, činjenica da su ulaznice rasprodane tjednima prije uprizorenja, publika na stepenicama i duge spontane razmjene dojmova u foajeima tri različita zagrebačka teatra svjedoče o nužnosti, ali i nedostatku ovakvih kazališnih sadržaja i poziciji Festivala svjetskog kazališta kao jedne od najznačajnijih teatarskih manifestacija u čitavoj regiji.

Festival se održao na tri lokacije, u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, KUC Travno i u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prva predstava na repertoaru 21. izdanja FSK – a bila je 'F**k me', argentinske umjetnice Marine Otero. Predstavnica novog argentinskog vala, Otero je na daske Zagrebačkog kazališta mladih postavila djelo koje istražuje protok vremena i tragove koje ono ostavlja na tijelu, prelazi granice između dokumentarca i fikcije, plesa i performansa, nesreće i predstavljanja. Predstava 'Medejina djeca' najpoznatijeg predstavnika dokumentarističkog teatra Mila Raua uprizorena je u KUC-u Travno. Osam godina nakon prve predstave s djecom 'Pet lakih komada'  prikazane na Festivalu svjetskog kazališta, Rau je ponovno dao glavne uloge mladim glumcima.

Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u 'Medejinoj djeci' seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Jedan od najzapaženijih i najbriljantnijih radova u slovenskom teatru, predstava 'Solo' hvaljene slovenske redateljice Nine Rajić Kranjac, publika je gledala u GDK Gavella.

Riječ je o projektu u kojem se redateljica i glumci sreću kroz improvizaciju, ali i pokušaju redateljice da u središte stavi i prouči samu sebe pretvarajući se u subjekt problema i njegov katalizator. Polazeći od pitanja što to znači biti sam, 'Solo' otvara teme čemu kazalište, čime se ono bavi, i kako promijeniti način razmišljanja o njemu. Posljednja predstava ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti održana je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a veliki je nizozemski redatelj Johan Simons hrvatskoj publici predstavio autorsko čitanje Macbetha koji je u njegovoj viziji okrutna komedija s elementima kabarea. Simons je o svom radu i predstavi 'Macbeth' uoči uprizorenja razgovarao s Dubravkom Vrgoč i Ivicom Buljanom i novinarima.

Osnivači i umjetnički ravnatelji Festivala svjetskog kazališta Vrgoč i Buljan, ne kriju zadovoljstvo: „Festivalom su dominirale dvije autorice, Marina Otero i Nina Rajić Kranjac s autofikcijskim performansima koji govore o njihovim autentičnim poetikama. Milo Rau svoj dokumentarni pristup kontaminira sa snažnim emocijama i teatralnošću, a Johan Simons demonstrirao je vrhunsku dramaturšku i režijsku kompleksnost“  izjavio je redatelj Ivica Buljan, a Dubravka Vrgoč priznala je da unatoč visokim očekivanjima nije mogla predvidjeti ovako velik interes publike o čemu svjedoče do zadnjeg mjesta ispunjene dvorane za koje su karte kupljene danima prije izvedaba. „ Takav interes govori da je Festival ovom gradu i našoj publici potreban i to ne samo kao mogućnost da se informiraju o trendovima u europskom i svjetskom teatru, već kao i mjesto identifikacije s europskim i svjetskim kulturnim prostorom. Popraćenost Festivala i sjajne reakcije zasigurno su zalog za njegovu budućnost, a nama potvrda da ono što radimo sada već 22 godine itekako ima smisla“, zaključuje Dubravka Vrgoč.