Thomas Merton važno je ime za svakog duhovnog tragatelja. U dvadeset i sedam godina monaškog života kao trapistički redovnik, Merton je vjerovao da transcendentalno iskustvo nalazimo u kršćanskoj, židovskoj, budističkoj i sufističkoj tradiciji te da formalizam monaškog života može dovesti do novog oblika sužanjstva
Nije čudno onda da je taj živi, nemirni duh, koji je sebe nazivao 'svjedokom života', pronašao nadahnuće u prvim kršćanskim pustinjacima, koji su za sobom ostavili neobičnu reputaciju', stoji u najavi.
U 4. stoljeću naše ere pustinje Egipta, Palestine, Arabije i Perzije naselili su prvi kršćanski pustinjaci, tzv. Pustinjski oci. Oni su napustili gradove i društvo poganskog svijeta, ne želeći se pasivno prepustiti njihovim pravilima i vrijednostima. Umjesto toga krenuli su u potragu za osobnim 'spasenjem' prigrlivši iskrenost, jednostavnost i neposrednost u svom odnosu s Bogom. Thomas Merton, redovnik i sam pomalo nalik tim pustinjacima, u Pustinjskim ocima ponašao je važan putokaz i poveznicu za suvremenog duhovnog tragatelja jer 'ovi su oci za sebe saželi vrlo primjenjivu, nepretencioznu mudrost, koja je istodobno iskonska i vječna i koja nam dopušta da ponovno otkrijemo izvore koji su bili zagađeni i sasvim zakrčeni nagomilanim mentalnim i duhovnim smećem našeg tehnološkog barbarizma. Naše vrijeme očajnički vapi za tom vrstom jednostavnosti.'
Mudrost pustinje nevelika je, ali vrlo glasna zbirka izreka tih prvih odvažnih pionira zapadnjačke duhovnosti, koje je Thomas Merton slobodno odabrao po vlastitom ukusu, dirnut njihovom jednostavnošću i načinom kako nas s malo riječi, a ponekad i začudno u stilu koana, mogu poučiti o zahvalnosti, skromnosti, milosrđu, kontemplaciji. Iako smo ponekad skloni romantično gledati na to drevno doba, ono je itekako bilo opterećeno iskušenjima i sumnjama. Svojim nadahnutim predgovoru Merton dovodi 4. stoljeće u izravnu vezu sa sadašnjim trenutkom: Imamo li hrabrosti odvažno preispitati svoju upletenost u svijet? Možda ne moramo otići u pustinju, ali smatra Merton, '…od tih ljudi iz četvrtog stoljeća moramo naučiti kako se ne obazirati na predrasude, oduprijeti se prisili i neustrašivo krenuti prema nepoznatom.'
Nadahnut prijevod Sande Hržić i pogovor Voje Šindolića o životu Mertona i njegovoj povezanosti s budizmom, zaokružio je knjigu koja zaslužuje svoje mjesto uz bok klasicima duhovne misli.