STUDIJ UMJETNOSTI

Život bez kruha ili prilika za zaradu?

09.02.2010 u 12:51

Bionic
Reading

Studiraju, diplomiraju i na kraju su ipak na ničemu. Jer, njihov posao ne pruža sigurnu zaradu. Oni su umjetnici. Samo četiri posto apsolvenata umjetnosti u Njemačkoj uspije i preživjeti baveći se onim što su naučili

No unatoč tmurnim prognozama, mnogi se i dalje "bore" za ostvarenje svog sna - život u znaku umjetnosti. Neki se čak i tijekom studija uspijevaju financirati prodajom svojih djela. Konstantin Sotnikov najradije svoja ulja stvara uz šansone iz svoje domovine, koje govore o teškom životu u Rusiji. "Skoro uvijek slikam uz glazbu, glazba je predivni pratioc", priča student.

Konstantin Sotnikov već tri godine ima atelijer za kojeg mjesečno plaća 50 eura. Oko deset kvadratnih metara, pretrpan platnima, bojama, CD-ovima i malom grijalicom koja bar malo zagrijava ovu prostoriju u kojoj vlada ciča zima. 2003. godine Sotnikov je iz Rusije došao u Njemačku, na početku samo kao prevoditelj. No godinu dana kasnije je započeo studij na Akademiji primjenjene umjetnosti u Hamburgu. "Došao sam u Njemačku bez potpore od strane mojih roditelja, radio sam sve moguće poslove".

Za par tjedana će dobiti diplomu, a studij u Hamburgu, kako kaže, prije svaga je samo orijentacija gdje je izučio svoj zanat. "Svatko sam mora pronaći svoj put, sam mora postaviti ciljeve".

30-godišnji Sotnikov ima svoj cilj pred očima: želi živjeti od svoje umjetnosti. To je uspio već i tijekom studija, uspio je zaraditi novac sa svojom umjetnošću. "Nakon određenog vremena ljudi su mi zapravo davali znakove, kupovali su od mene pojedina djela i time me ohrabrili da i dalje radim na svom cilju."

Prvi posao je zapravo bila zamjena: jednu svoju sliku zamijenio je za avionsku kartu za Rusiju. Napokon je mogao posjetiti svoje roditelje. U međuvremenu jedna njegova slika košta 3.000 eura. "Kada danas pogledam moja djela vidim znatan napredak i s tim napretkom raste i cijena mojih slika." No odrediti cijenu slike i dalje mu nije lako. Tijekom studija nije imao nikakve seminare o menadžmentu. "Naravno, s profesorima sam vodio veoma zanimljive razgovore, a jednom u godini učilište organizira i veliku izložbu na kojoj sam sklapao kontakte. Ovom je izložbom učilište studentima pružalo mogućnost da se prezentiraju i upoznavaju razne osobe", priča Konstantin.

Kontakti s kolekcionarima umjetnosti i vlasnicima galerija pomogli su mu da lakše odredi cijenu svojih djela. Što je više poznato njegovo ime time raste i cijena njegovih slika, a i diploma mu pomaže da povisi cijenu slika.

No to su samo dva faktora u nadasve kompliciranom sustavu utvrđivanja cijena na tržištu umjetnosti. Ipak, to ga ne plaši. Znatiželjan je što ga zapravo čeka nakon studija: "Jednom čovjek dođe do točke kada shvati da mu je škola mnogo toga pružila i da se put sada nastavlja. Biti umjetnik zapravo je posao kao i svaki drugi - liječnik ili odvjetnik ili učitelj. Dođe trenutak kada je kraj studiranju i kada se mora ući u drugu ligu." A kako bi mogao igrati u toj drugoj ligi, Konstantin će se odmah nakon studija preseliti u drugi atelijer - veći i znatno topliji.