Roman Simić Bodrožić je svoju prethodnu knjigu objavio 2005. godine. Bila je to kritičarski hvaljena i od Jutarnjeg lista nagrađena zbirka proza 'U što se zaljubljujemo', koja je potvrdila da je Simić Bodrožić specifičan autor suvremene hrvatske književnosti, distinktivnog stila i autorskog glasa, kojega se tada još moglo svrstavati u kategoriju mladih. U međuvremenu je Simić Bodrožić, rođen 1972, napunio četrdeset godina života, postao suprug i otac, što se sve reflektira u njegovoj novoj knjizi priča 'Nahrani me', koja se prvenstveno bavi pitanjem roditeljstva te odnosima djece i roditelja.

Miroslav Mićanović, koji Romana Simića kao urednik prati još od njegove prve knjige iz devedesetih godina, za 'Nahrani me' rekao je na predstavljanju da je riječ o 'lijepom pripovjedačkom ekscesu', knjizi koja je 'puna priča sudbina likova koji se nalaze u prijelomnim trenucima ili zrakopraznom prostoru', u kojoj 'pripovjedač uvijek predstavlja svijet dvostrukosti'. Tema roditeljstva je 'opasna', jer sa sobom nosi razne mogućnosti manipulacije i pretjeranog učitavanja autobiografskog, no ljepota priče Romana Simića je za Mićanovića 'u onome što je prešućeno'.

Književna kritičarka Jagna Pogačnik priznala je da je 'Nahrani me' za nju 'knjiga o kojoj je teško govoriti', iako je uopće nije teško čitati i uživati u njoj. 'Već u prvoj zbirci vidjelo se da je Roman Simić Bodrožić elegantno različit u odnosu na aktualnu hrvatsku književnost', istaknula je Pogačnik, izdvojivši piščev istančan stil kao jedan od aduta 'Nahrani me'. Upozorila je i da se u ovoj knjizi 'roditeljstvo razmatra iz različitih gledišta' te da se u jedanaest priča koje čine zbirku pripovijeda iz muških i ženskih perspektiva, uvijek sa spoznajom da je 'najkompliciraniji odnos onaj roditelja i djeteta'.

Roman Simić Bodrožić je odmah na početku svojeg izlaganja istaknuo da se 'izložio u ovoj knjizi', jer za njega 'u književnosti se ne igra bez velikih uloga'. 'Obitelj je moj teren', rekao je, životni, kao i spisateljski, 'a u toj povezanosti može mnogo toga puknuti'. Zato je 'Nahrani me' knjiga 'puna nesporazuma među likovima', koja prikazuje kako je moguće da nam 'netko najbliži s vremenom postane stranac', jer 'roditelji nemaju pravo posjedovati djecu'. Simić Bodrožić je priznao da je u pričama 'probao dirati u stvari koje me bole' te da nije nudio nikakva rješenja u stilu self help priručnika.

Autor je na kraju priznao da mu 'Nahrani me' kao knjiga jako znači, a možda je u tom kontekstu najpogođeniji trenutak predstavljanja došao zahvaljujući pitanju iz publike. Starija gospođa je rekla da uvijek savjetuje svojim prijateljima da amaterski pišu i iznesu svoje brige na papir, pa bi im onda trebalo biti lakše. 'Dragi Romane, kao nekoga tko se profesionalno bavi pisanjem, pitam je li doista lakše kad se napiše?', zapitala je, na što je Roman Simić Bodrožić izgovorio tek dva slova dalekosežnih posljedica: 'Je.'