Gledajući prve dvije epizode nove bosanskohercegovačke serije 'Znam kako dišeš', pitala sam se zašto mi je sve to (barem zasad) bolje nego nedavno odgledana srpska HBO serija 'Deca zla'. OK, tu je žanr. Oduvijek sam preferirala serije koje naginju obiteljskoj drami više nego krimi/sudskom proceduralu, a 'Znam kako dišeš', iako, kao i 'Deca zla', u glavnoj ulozi prati odvjetnicu (točnije, tužiteljicu) - mnogo više pozornosti obraća na međuljudske odnose, posebno na one obiteljske, između roditelja i djece. I sam naslov serije izveden je iz takvog odnosa jer glavna junakinja, tužiteljica Nevena Murtezić (kao i uvijek, srčana i uvjerljiva Jasna Đuričić) kaže nešto otprilike ovako: 'Ja već po tome kako mi kaže 'zdravo' znam kakav mu je bio dan - kakvu je ocjenu dobio u školi, je li jeo, kako je raspoložen. Znam kako diše. A sad se pitam je li to tako'.

Serija 'Znam kako dišeš', slično kao i serija 'Deca zla', govori o problematičnom društvu. O pokvarenosti, korupciji, manipulaciji, lažima, crnom mraku koji smo na 'Ovim Prostorima' povukli iz svoje sadašnje i prošle bijede. I jedna i druga serija dosta hrabro zadiru u vrlo gadne i neugodne probleme koji su, s korijenima u prošlosti, procvali u crno cvijeće naše svakodnevce. No dok su 'Deca zla' sve to nekako pretočila u dosta komplicranu krimi-priču, 'Znam kako dišeš' više se bavi ljudima. Naravno, i ovdje ima i zločina i kazne, i optuživanja lažnog i pravog, i krivih i nevinih i onih u svim nijansama između. I ovdje ima sudske medicine, surovih policijskih procedura kao što je, recimo, ekshumacija, ali glavni fokus je na licu, na uzdahu, na buđenju 17-godišnje mrcine od sina prije škole, na nelagodi pred razrednicom kojoj odavno nisi bila na roditeljskom, na brzom hodu zaposlene i angažirane žene koja sav teret svijeta nosi na povišenim petama i golemoj torbi dok je, recimo, njezinu mužu, sav život u džepovima jakne.

To bi otprilike bio genij Jasmile Žbanić, koja je zajedno s Damirom Ibrahimovićem autorica ove serija, a koja je uvijek znala pričati priče o ljudima. Pritom ne želim reći da je 'Znam kako dišeš' nekakva meditativna serija u kojoj kamera sporo prati promjene raspoloženja na licima junaka pa je to, kao, cijela priča. O, ne. Ima tu itekako akcije. Srednjoškolac iz elitne sarajevske međunarodne škole baci se s krova 12-katnog nebodera. Tužiteljica Murtezić dobiva slučaj i taman kad ga se sprema zaključiti kao tragično, ali ipak obično samoubojstvo, dječakov otac donosi dokaze da je dječak to učinio zato što je bio žrtva ne samo vršnjačkog zadirkivanja, nego i ozbiljnog nasilja, pa i silovanja. Nevena Murtezić bit će uklonjena sa slučaja kada se ispostavi da je i osobno, odnosno obiteljski umiješana.

Što znamo o svojoj djeci? Koliko su naši životi, naši kompromisi s pokvarenim društvom u kojem živimo - utjecali na njih usprkos svim vrijednostima kojima ih učimo i svoj ljubavi koju im dajemo? Razumiju li naša djeca nas i razumijemo li mi njih? Kamo ih uopće vodimo? Možemo li ih zaštititi od zla, od drugih, od njih samih i, što je najvažnije - od sebe? Sve su to vječna pitanja koja autori ove serije uspijevaju postaviti u samo dvije prikazane epizode, a uz to je još sve snimljeno dinamično, zanimljivo, atraktivno i životno. Dvije epizode možda su premalo za donošenje takvog zaključka jer uvijek postoji šansa da se sve poslije razvodni, pokvari, okrene u čudnom pravcu. No iskreno - sumnjam da će se to dogoditi s ovom serijom. Jedva čekam nove epizode.