Maleni otok smješten je u južnoj hemisferi Zemljine lopte. Unatoč brojnim problemima, opetovanim napadima na njegov mir, godinu za godinom se proglašava najpoželjnijom otočnom destinacijom na svijetu. Turista je sve više, strani kapital oblikuje prestižna zdanja na obali i u unutrašnjosti
S plaže gledam avione kako se uporno, cijeloga dana, smjenjuju u slijetanju i polijetanju. Jedni donose one koji žele pronaći tropski raj, drugi odnose one koji su možda u tome i uspjeli.
Oduvijek je postojala ta mistična privlačnost tropa koja je privlačila ostatak svijeta poput magnetskih silnica u svome pravcu. U povijesti je ona često rezultirala kolosalnim nepravdama, kao što su kolonizacija, pokrštavanje, iskorištavanje prirodnih resursa, potlačivanje lokalnog stanovništva, krađa njihovog rada, njihovih tijela, njihovog uma i kulture.
Prvi protestantski misionari, koji su na ove obale došli iz Nizozemske, morali su se suočiti s neočekivanim problemima. Jedan od najvećih je bio približiti otočanima pojam Boga. Oni su govorili brahman, ali to je više filozofski pojam koji označava dušu svemira, nešto apstraktno. Koncept jednog Boga je bio nerazumljiv i neprihvatljiv u okviru postojećih riječi i vjerovanja, tako da je jedino rješenje bilo prezentirati novu riječ. To je i učinjeno, riječ widi koja je označavala sreću i sudbinu postala je sinonim za Boga. Kao takva zadržala se na otoku do današnjih dana. Unatoč svom trudu, neuspjeh prvih misionara je bio potpun, a otpor zajednice prejak.
Početkom dvadesetog stoljeća europska aristokracija je otkrila ljepotu otoka. Od tih dana on je ostao simbolom tropskog raja. Njegovi stanovnici ne poznaju pojam raja. Niti na nebu niti na zemlji. Posebno je to mjesto zbog mnogih razloga, ali ponajviše zbog djevičanske prirode i nasmijanih otočana te njihove svakodnevne okupacije tradicijom, pravednošću, iskrenim vjerovanjima. Spiritualnost je ovdje okosnica života i jedina uistinu važna stvar.
Pričao sam o dilemama i krizama našeg svijeta s ovdašnjim ljudima. Oni su u svome razumijevanju iskonskiji, jednostavniji, bliži korijenima. Pričao sam im o zagađenju planeta, nestanku životinjskih vrsta, genetskoj manipulaciji, globalnom zagrijavanju, svim sramotnim epizodama za koje smo mi ljudi odgovorni.
Nisu me shvaćali ozbiljno. Nije bilo panike i iskrenog užasa u njihovim očima. Bili su oni upoznati s problemima koji vladaju dimenzijama materijalnog svijeta, ali njih su učili da je to samo maya, samo privid u kome žive naša tijela. Oni znaju da se taj privid, kao i svi drugi prividi, može vrlo lako izmijeniti. Naše misli i naše molitve sakrivaju moć.
Naša nutrina ne živi pohlepu i sujetu, tamo vlada svjetlost bezvremene duše koja ne može biti u krivu. Neka to bude naš najveći doprinos Zemlji, ugodne misli, energija finijeg tkanja koju poklanjamo našoj primordijalnoj majci. Kada smo smisleni i misaoni postajemo jedno s našim planetom, ali i s cijelim svemirom, njegovim beskrajnim nebom. Nama je poznat koncept beskraja.
Na kraju bi me svaki puta iznova savjetovali neka pokušam osjetiti mističnu stranu otoka, da samo na tren zaboravim ratio zapadnog svijeta. Neka prodrem u tajne pokreta njegovih plesača, da doživim sanghyang kojim se tako lako iskupljujemo. Taj ples se održava onda kada se ukaže neodgodiva potreba. U unutrašnjosti hrama nevine djevojčice padaju u trans i plešu. One svojim pokretima prizivaju bogove i traže oprost za ljudski rod. Kreću se na način koji nije razumljiv u okvirima moderne fizike. Njihova tijela se preklapaju protivno standardnim modusima koje reguliraju zglobovi. To je putovanje onkraj stvarnosti, koje vodi u drugi svijet. Tamo caruju vještice, demoni, ali i bogovi. Tamo moramo otići ako želimo pronaći ono što svi tražimo. Neka vjerujem tome putu, u njemu se sakriva utjeha.
Bilo bi je lijepo pronaći. Utjehu u vremenu u kojem misao o vječnom obnavljanju ne zadovoljava, u vremenu u kojem redukcijska znanost stoji pred zidom daljnjeg napretka, gdje se nudi novootkrivena nada jeftine ezoterije, a ljudi ne znaju prema čijoj poluistini bi se okrenuli.
Još nekada davno mi je ispričala priču. Ta priča govori o postojanju posebnih mjesta u našem svijetu koja čine planet zdravim. Ta mjesta isijavaju energijom koja iscjeljuje. Priča nije rekla ništa o tome zašto baš tamo fluktuira tako snažna energija, pa sam pretpostavio da nije niti bitno.
Naša Zemlja je svijetla, plavičasta točkica u univerzumu. Bali je njezin hrabri ratnik, njezin ponos, njena snaga.
