Kameleonska bolest ili bolest s tisuću lica, simptoma i još više pogrešnih dijagnoza, bolest koja može i ne mora imati gensku predispoziciju i koja je, na žalost, neizlječiva i doživotna, no ne i smrtonosna. Riječ je o celijakiji, bolesti koju razvijaju ljudi čiji organizam ne podnosi gluten iz žitarica, a njih je u svijetu čak tri posto. Tek se svaki dvanaesti slučaj celijakije prepozna i oboljeli s kontroliranom prehranom mogu normalno živjeti. Svi ostali celijakičari obolijevaju, a vrlo često i umiru od bolesti koje je prouzročila celijakija.

O svjesnosti o celijakiji i životu s njom u Europskom tjednu govori Ružica Lah, predsjednica Udruge oboljelih od celijakije.

'Celijakija i intolerancija na gluten nisu isto, no usko su povezani, a jedini im je zajednički nazivnik, točnije problem – gluten. Njega, što je loša vijest za celijakičare i intolerantne, ima u većini proizvoda koji su zastupljeni u svakodnevnom životu, a ne samo u pekarskima, kao što većina ljudi misli', objašnjava R. Lah. Najveći je problem intolerancije na gluten, koja ne mora prerasti u celijakiju, činjenica da gluten doslovno 'spaljuje' resice u tankom crijevu pa hrana koja ga sadržava za organizam postaje – otrov.

Neprepoznavanje intolerancije i celijakije liječnike često odvodi od primarne dijagnoze koja je vrlo vjerojatno prouzročila neku drugu pa čak i malignu bolest. Iako celijakija nema nekih općih simptoma, u najmlađoj dobi može se prepoznati po zaostajanju u rastu, problemima s probavom, napuhnutosti trbuha, učestalim proljevima... U starijoj dobi celijakiju i intoleranciju obično 'pokriva' neka druga ozbiljna bolest koja je njezina posljedica.

Život i prehrana oboljelih moraju biti dobro organizirani, a hrana razdvojena jer i najmanja kontaminacija znači trovanje celijakičara.