Iako nisam opsesivna što se tiče mode i ne volim izgledati kao kopija ljudi koji diktiraju trendove jer smatram da to nije stil, već nesigurnost, priznajem da volim modu i da me često inspiriraju mnoge neobične stvari ili zanimljive osobe da pronađem savršenu sebe, odnosno barem svoj najbolje dekorirani alter ego. Bez obzira na to što se ne trudim previše opteretiti svime time i ne želim da moda meni zapovijeda, već da ona mene ponizno služi, i sama se znam naći u onom izlizanom ženskom slavnom problemu kada uhvatim samu sebe kako buljim u puni ormar uz buntovnički uzvik kako nemam što obući. Kako je zapravo to modno poigravanje poput stvaranja nekog ritma koji najviše odgovara tvom tijelu, često su ti neki modni detalji upravo ono što daje savršen pokret, bilo da se radi o šeširima, maramama ili nama ženama najviše obožavanom - nakitu.

Upravo zato, kada se i nađem u tom 'velikom' problemu kada mi sve u 'carstvu mojih vidljivih dionica', kako bi rekla Carrie Bradshaw, izgleda isto, dobar modni detalj poput ogrlice uglavnom podigne i spasi cijelu priču i tu zapravo nastaje stil, odnosno svačiji osobni potpis. Dok razmišljam o nakitu koji uistinu obožavam, iako se ne radi o istom redu veličina, sjećam se, kada sam prije nekoliko mjeseci snimala veliku Cartierovu izložbu od preko 400 povijesnih komada tog slavnog nakita, kako mi je direktor tog poznatog madridskog muzeja Thyssen Bornebisza, dok smo stajali pored prvi put prikazane dijamantne ogrlice Elizabeth Taylor, rekao kako je jednom izjavila da je velika zaljubljenica u dijamante zapravo zato što je prva stvar koju je vidjela kada se rodila bio majčin dijamantni prsten.

Meni se čini da je svakoj ženi Elizabeth Taylor neki rod i da bi se svaka žena složila s ovom mojom izjavom. Iako takvi povijesni detalji predstavljaju istinsku vrijednost i nisu nešto što može uopće vidjeti, a kamoli posjedovati, danas takve slične ogrlice, pa i tijare možemo vidjeti kao modnu inspiraciju mnogim dizajnerima nakita, bez čijih bi detalja mnoge haljina na modnim pistama ili editorijalima izglede 'gluho', odnosno prazno.

Listajući tako poznate španjolske modne časopise, jedan modni editorijal me odveo do zanimljivog poznatog dućana Be Muic, čiji je tim u svojim redovima okupio najbolje svjetske dizajnere modnog nakita i upravo time približio svim španjolcima Paris, New York ili London.

Kada sam došla u taj modni raj, vlasnica me, naravno, upoznala s trenutno najtraženijim dizajnerskim komadima koji se često mogu vidjeti na brojnim crvenim tepisima ili modnim kampanjama, a koji su se taman 'pospremali' za madridski modni tjedan. Budući mi je vlasnica odmah otkrila neke, sada već kultne grlice, koje je nosila J.Lo, Nicole Richie ili slavna 'tračerica' Blake Lively, naravno, nisam mogla izdržati da ih sama ne isprobam, taman premijerno prije madridske modne piste. Carstvo predivnog nakita samo me zapravo na jedan način ponovno podsjetilo na tu izložbu i kako uistinu korijen svakog novonastalog modnog trenda leži negdje u povijesti, na vratu ili rukama neke velike filmske dive ili princeze.