Švedski znanstvenici su, naime, nakon višemjesečnog istraživanja zaključili da povremeno kršenje zakona može pozitivno djelovati na promet uopće. Primjerice, kada jedan vozač manevrom pretjecanja po desnoj strani zaobiđe nesavjesnog sporog vozača u lijevoj traci pa ostali vozači počnu slijediti njegov primjer umjesto da 'zakrče' prometnicu, ili kada na dijelu ceste gdje se ne smije pretjecati vozači zaobiđu vozilo koje se kreće ispod dopuštene brzine.

Opravdanje švedskih znanstvenika, koji su nesumnjivo i sami poprilično slobodni za upravljačem, opravdano je činjenicom da nervoza i vožnja 'branik na braniku' ostavlja jako malo mjesta za izbjegavanje lančanih sudara ako dođe do potrebe za naglim kočenjem.

Idealna mjera prema Šveđanima jest – 60 posto defanzivnih vozača i 40 posto onih koji se ne libe prekršiti koji zakon tu i tamo.