U blagdansko vrijeme tradicionalno uživamo u raskošnim obrocima u koje je uložen ogroman trud i ljubav kako bismo svojim najmilijima ponudili jela u kojima će uživati i dugo ih pamtiti. Iako je riječ o doba u kojem naglašavamo zajedništvo i obitelj, činjenica jest i kako hrana ne igra malu ulogu u cijeloj priči.

Ukusno pečenje, slasnu ribu i tradicionalne kolače iz godine u godinu želimo učiniti još boljima pa proslave Božića nerijetko postaju sve raskošnije, što podrazumijeva i - gomilanje hrane, a potom i otpadaka.

Zašto, zapravo, imamo potrebu pripremati i jesti tolike količine hrane za Božić? Odgovor je slojevit, a stručnjaci su detektirali nekoliko ključnih faktora zbog kojih nam je obiteljsko druženje uz tek poneki kolač i šalicu kave za Božić - nezamislivo.

Tradicija obilnog ručka

Obilan božićni ručak tradicija je u velikom broju zemalja diljem svijeta jer je to dan koji je stoljećima okupljao sve članove obitelji za istim stolom.

S obzirom na to da je riječ o svečanosti, podrazumijeva se priprema dotjeranih, raskošnih obroka koja bi nerijetko doslovno mogla nahraniti jedno srednjovjekovno selo, poput ogromnih purica u gomili pečenog krumpira.

No, dok ovako vjerno slijedimo tradicionalan običaj, često zanemarujemo činjenicu da u stvarnosti - pretjerujemo. Zanemarujemo stvarne (manje) potrebe naših gostiju te se vodimo strahom od manjka koji je na našim prostorima duboko ukorijenjen.

Nutricionist, dijetoterapeut i fitofarmaceut Nenad Bratković pojasnio je da je razlog tome to što je s vremenom hrana u trgovinama postala dostupnija, a koristimo i sve više sastojaka, 'igramo' se s receptima; proširili smo bazu okusa iz djetinjstva kada je sve bilo vrlo ukusno, ali oskudnije i koncentriranije.

'Hrana je dio našeg identiteta, simbol materijalnog ('imanja'), a upravo s prepunim stolom komuniciramo prema van da 'imamo', kaže Bratković.

Osim tradicije i (često nesvjesne) želje da istaknemo da si možemo priuštiti obilje hrane, činjenica jest i da ukusna hrana pruža iznimnu ugodu i osjećaj zadovoljstva.

'Ne treba posebno isticati da se uz pun stol finih okusa i mirisa oslobađaju kemijski posrednici u našem tijelu poput neurotransmitera i endorfina koji nam dodatno daju ugodu u ionako ugodno božićno i novogodišnje vrijeme. Dakle, složeno je, ali, to je samo jedan dio odgovora zašto pripremamo toliko hrane. Društvene mreže, mediji i hrana kao stalna tema tjera prosječnog korisnika da napravi ili nabavi recept, dva ili više. To je, objektivno, više nego što nam je potrebno, u nutritivnom i energetskom smislu', pojašnjava Bratković.

Hrana kao izraz ljubavi

Vodeći se onom slavnom izrekom da 'ljubav prolazi kroz želudac', svojim najmilijima za blagdane želimo podariti najobilnije i najukusnije obroke koje će jesti u čitavoj godini. Ulaganje vremena i truda, kao i poznavanje preferencija članova obitelji, doista jest jedinstven način izražavanja ljubavi koji nam se ne nudi toliko često u ostatku godine.

Samim time, pod svaku cijenu želimo izbjeći da ičega manjka - od pojedinih namirnica do količine jela - koje gotovo redovito znatno premašuju stvarnu potražnju gostiju.

Naravno, u pozadini svega stoji iskrena želja da svima ugodimo i pružimo im istinsko uživanje u blagdanskoj gozbi.

'Mi smo bića ugode, imamo centar za nagradu u našem središnjem neurološkom sustavu, i nakon višemjesečnog napornog rada, pogotovo mentalnog, vrijeme ugode traži opet - maksimalnu ugodu. A hrana, i piće su sastavni dio velike i objektivne ugode, ustvari – nagrade. Okupljanje uz prijatelje i rodbinu, boravak u zatvorenim prostorima, za razliku od boravka na svježem zraku koji implicira bolje odabire u prehrani, čini nas sklonijima ekscesu. Ne samo prejedanju već i u neumjerenosti u piću, naročito onima alkoholnima', ističe nutricionist.

Pretjerano jedenje

Kada govorimo o obilnim blagdanskim druženjima oko stola, jedna od prvih asocijacija nam je i - pun trbuh. Činjenica jest da je iznimno teško stati kada nam je dosta, a razloga je više:

• ponuda je jedinstvena i riječ je o jelima koja najčešće jedemo samo oko Božića te nas preuzima danas iznimno aktualan FOMO (Fear Of Missing Out), odnosno strah da ćemo nešto propustiti
• bojimo se da ćemo uvrijediti domaćina ako barem ne probamo baš sve sa stola
• ne želimo ništa ostaviti na tanjuru jer bi stariji članovi obitelji to mogli prepoznati kao 'nepristojno'
• u okruženju u kojem se svi prepuštaju obilnom jedenju, i sami sebi dozvoljavamo učiniti isto

Pritom, često pratimo ritam jedenja osoba znatno drugačijih prehrambenih navika (i potreba za hranom) što može uzrokovati kasniji osjećaj mučnine, žgaravice pa čak i ozbiljnijih probavnih smetnji.

Zbog toga je vrlo važno osluškivati svoje tijelo i stati kada prepoznamo da nam je dosta, a ono što nam ostane na tanjuru ili nismo stigli kušati, ponesemo doma i pripremimo kao novi obrok.

Bacanje hrane

Nažalost, u pozadini se često vodimo i mišlju 'bolje da ima više pa da se baci', umjesto da kupujemo manje ili pronalazimo kreativne načine da ostatke hrane maksimalno iskoristimo u novom jelu.

Jedan od razloga zašto toliko hrane bacamo je zanemarivanje stvarnih potreba za pojedinom hranom koje dovodi do toga da obroke završavamo s gomilama ostataka s kojima ne znamo što bismo, pa ih - bacamo.

U Hrvatskoj, ali i svijetu, to je i dalje općeprihvaćena praksa. Naime, nedavno istraživanje pokazalo je da prosječni Hrvat godišnje baci oko 71 kilogram hrane, što rezultira time da kao narod godišnje bacimo više od 280 tisuća tona hrane.

Bratković je pojasnio što možemo napraviti da spriječimo tolike količine bacanja hrane, a ključno u svemu je pravovremeno planiranje.

'Pravovremenim planiranjem (uzeti list papira ili mobitel) na kojem ćemo istaknuti recepte koje planiramo napraviti, kao i sastojke koji su nam za to potrebni, oslobađa nas vrtloga kaotičnih informacija što ćemo jesti za blagdanskim stolom. Tada smo skloniji recenzirati sami sebe i racionalnije donijeti odluku što ćemo doista pripremati, a prije toga i odlučiti koja je konačna lista namirnica za kupovinu.'

Što s ostacima?

U cijeloj priči veliku ulogu igra kreativnost u osmišljavanju novih jela s ostacima od blagdanskih gozbi te, prije svega, svijest o važnosti maksimalne upotrebe hrane koju imamo u svom domu. Bacanje hrane nije samo globalni društveni i humanitarni problem kako se može činiti na prvu, već predstavlja i iznimno velik ekološki problem za planet Zemlju.

Naime, bacanjem savršeno dobre hrane 'u vjetar' bacamo i sve resurse (sirovine, vodu, energiju, gorivo...) korištene za njezinu proizvodnju, a njezinim bacanjem i truljenjem stvara se metan – staklenički plin moćniji od ugljikovog dioksida.

Zvuči pomalo nevjerojatno, ali da je globalno bacanje hrane država, bila bi treći najveći emiter stakleničkih plinova!

Baš zato je važno krenuti u promišljenu kupnju namirnica koje ćemo pripremati za blagdanska jela, osmisliti jelovnik koji je primjeren količini gostiju te umjesto bacanja hrane, idući dan računati na jelo pripremljeno od ostataka.

'Najjednostavniji princip je onaj blendanja i miksanja; naime, ostatke puretine, piletine ili čak junetine i govedine možemo iskoristiti za ukusnu paštetu, namaz, uz dodatak začina, graha ili slanutka. Od manje uglednih komada voća možemo napraviti kompot, ili kremicu s orašastim plodovima. Ideje su brojne, samo treba krenuti', pojašnjava Bratković.

Od ostataka možete napraviti i razne salate s usitnjenim komadićima pečenog mesa, podgrijani komadi pečenja s novim prilogom ili umaci i tjestenine na bazi mesnih ostataka. Ideja za slastan i ekspresno gotov ručak s već pripremljenom hranom koju imate kod kuće uistinu je bezbroj.

Ako vam, ipak, ponestane inspiracije, sjajan resurs jest Dukatova online platforma Hrana se ne baca gdje možete pronaći skoro 40 savjeta za smanjenje otpada kod kuće, prilikom kupnje i u restoranu, kao i savjete što pripremiti od ostataka hrane ili namirnica koje možda ne zadovoljavaju nekakve naše standarde da ih pripremimo na uobičajen način.