Slavna kanadska primabalerina i jedna od najcjenjenijih plesačica na svijetu Karen Kain u svojoj je autobiografiji otkrila da je u karijeri imala više od 10.000 predstava, no samo je s njih 12 bila zadovoljna. Njezin osnovni osjećaj bilo je razočaranje. Zašto se toliko puno žena - ne nužno uspješnijih poput Karen – osjeća jednako jadno.

Istraživanja su pokazala da se 40 posto žena (u usporedbi s 20 posto muškaraca) ne osjeća dobro na radnom mjestu i u obitelji jednostavno zato što ne ispunjavaju visoke standarde koje su same postavile, piše Daily Mail. Razgovarate li s prijateljicama, možda ćete primijetiti da je gotovo svaka žena opterećena perfekcionizmom – stalnim i bezuspješnim nastojanjima da sve bude savršeno. Rastegnute poput tankog konca, moderne žene žele mirnu obitelj, uspjeh na poslu, sjajan izgled, sve odjednom. Nije rijetkost da taj začarani krug završi dijagnozom stresa i depresije. Zašto se bojimo biti prosječne ili biti onakve kakve jesmo?

Dr. Brene Brown, profesorica na Sveučilištu u Houstonu, odgovara na ta pitanja u svojoj knjizi 'Darovi nesavršenosti' i tvrdi da se damo usisati u ciklus savršenstva jer vjerujemo da će nas ono zaštititi. 'Perfekcionizam je vjerovanje da ćemo živimo li savršeno, izgledamo savršeno i sve savršeno radimo, smanjiti ili izbjeći bolni osjećaj krivnje i srama', kaže ona.

'Perfekcionizam nije težnja da budemo najbolji i ovdje nije riječ o osobnom razvoju. Perfekcionizam je samo štit.' I to, ističe, vrlo neučinkovit. 'Potraga za savršenstvom je iscrpljujuća i nikad ne popušta. Prolazimo kroz život pokušavajući biti osoba kakvu smo zamislili, mislimo i govorimo ono za što vjerujemo da ljudi žele čuti i stavljamo maske kad god je potrebno. Pristajemo kad bismo trebali odbijati, govorimo 'da' kad mislimo 'ne'.'

Maska perfekcionizma rezultira svakodnevnim lažnim životom, kaže dr. Brown. 'Toliko nas je okupirala briga što će drugi misliti o nama da smo izgubili iz vida ono što doista jesmo.' Put je to prema nesreći, tvrde psiholozi, napominjući da je perfekcionizam usko povezan s anoreksijom, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, socijalnom neprilagođenošću, alkoholizmom, kroničnom anksioznošću i depresijom.

Autodestruktivni proces ima svoje faze i pravila: ako perfekcionist misli da nema savršeno tijelo, razvit će poremećaj prehrane. Misli li da nema savršen brak, razvest će se. Ako im život nije savršen, osjećaju se bezvrijedno. Nedostaci i pogreške su im jednostavno nepodnošljivi. Brown, koja je istraživala to područje deset godina, analizirajući tisuće muškaraca i žena u dobi od 18 do 87 godina, kaže da je otkrila iznenađujući uzorak: ljudi koji prigrle svoju nesavršenost i ranjivost žive sretnije.

Oni imaju ono što dr. Brown opisuje kao vjeru u vlastite sposobnosti, za razliku od mnogih koji su napravili dug popis preduvjeta (bit ću vrijedna kad smršavim pet kilograma, kad zatrudnim, kad uspijem biti jednako uspješna na poslu i kod kuće, kad odbacim grižnju savjesti koja prati majčinstvo, kad dobijem taj posao iz snova, kada moji roditelji odobre moje poteze…) Popis je, sami znate, beskonačan. Otkud stižu ti ekstremni pritisci i očekivanja koja sami sebi namećemo? Nicola Phoenix, psihologinja i autorica knjige 'Povratak sreći', kaže da glavnu ulogu u tome igra društvo. 'Živimo u društvu preplavljenim nedostižnim očekivanjima oko svake teme koju možete zamisliti', kaže ona.

'Baš sam neki vidjela sliku modela koja je nedavno rodila. Bila je na modnoj pisti i izgledala je nevjerojatno. Iako znamo da ona pripada uzorku od 0,0001 posto stanovništva s takvim genima, još uvijek se možemo uvjeriti i da bismo i mi sami trebali izgledati tako. Osim toga, nismo društvo u kojem je dopušteno reći da radite najbolje što možete. Umjesto toga, mislimo što će drugi misliti i kako će valorizirati naša nastojanja.'

Otresite se, savjetuje, perfekcionizma i naučite istinski prihvatiti svoje nedostatke tako da u malim koracima prigrlite svoje nesavršenosti. 'Najvažnije je da prestanete biti neskloni sami sebi i ocjenjivati se gore nego što bi to napravio ostatak svijeta', kaže Phoenix. 'Perfekcionisti sami sebe stalno analiziraju. Daju si vrlo malo prostora da naprave pogrešku, iako ih svi činimo. Ključ je da počnete malim koracima: ne budite perfekcionist u pokušaju da se oslobodite perfekcionizma.' Ili kako bi rekao pokojni ugledni psihoterapeut Shoma Morita: 'Budite najbolja nesavršena osoba kakva možete biti.'