Za njegovo zanimanje za arhitekturu i ljepotu gradnje zaslužni su roditelji koji su ga kao srednjoškolca odveli na bijenale u Veneciji. Spoj prvog susreta s Venecijom te arhitekturom i urbanizmom na toj razini posve su ga opčinili. Iako je do tada bio uvjeren da će završiti u nekom pravnom uredu, u tom trenutku čvrsto je odlučio da će jednog dana upisati arhitekturu.

Od tada nije propustio nijedan bijenale u Veneciji, a 2010., kada mu je bilo 20 godina, bio je i dio autorskog tima hrvatskog nastupa, što opisuje kao neprocjenjivo iskustvo. Imao je i od koga naslijediti ljubav prema ovom poslu. Uz mamu arhitekticu i tatu strojara dobio je vrlo rano dosta tehničkih znanja kojih nije bio ni svjestan.

Vrata u prekrasan svijet arhitekture na prvoj godini, i kasnije kroz cijeli studij, otvorio mu je profesor Tonči Žarnić. Zahvaljujući njemu izrodila se želja da osnuje arhitektonski ured već tijekom studija, no službeno je osnovan 2014., niti tjedan dana nakon obrane diplomskog rada.

Tako je zaživio ARHIV. Ured čini više od osamnaest arhitekata iz raznih dijelova svijeta, uključujući Argentinu, Portugal, Italiju, Koreju, Tajland, SAD i Hrvatsku, a pokreće ih ambicija da postanu vodeći internacionalni ured koji prakticira arhitekturu i urbanizam.

'Arhitekturu nikako ne smatram poslom, već pozivom, i uživam u svakom trenutku bavljenja njome', rekao je za tportal 30-godišnji Pero Vuković.

'Vjerujem da su potrebne iste vrijednosti i sličan set vještina za uspjeh u bilo kojem poslu ili djelovanju. Isto mogu više reći iz tuđeg iskustva i zapažanja. Naši klijenti su uvijek ljudi koji su uspješni u svom poslu, vrlo specifični i zanimljivi. Upravo iz njihovog uspjeha proizlazi mogućnost da grade i ulažu te koriste i naše usluge i znanje. Komunikacija je ključ svakog odnosa u životu, pa tako i onih poslovnih, i prilikom bavljenja arhitekturom i urbanizmom. Vjerojatno više ne postoji mitski arhitekt koji sam noću stvara i iza sebe ima vojsku crtača koji ga slijepo prate. Danas je kvalitetan prostor rezultat nevjerojatnog broja sati, najčešće i godina, rada i suradnje velikog broja ljudi različitih struka, različitih pozadina i iskustava, na način da su svi ključan i nezamjenjiv dio', rekao je Vuković.

U uredu ARHIV najčešće se govori engleski, a kolege svojim različitim životnim pričama odrastanja u kontekstima koji su neusporedivi te s raznim arhitektonskim pozadinama obrazovanja i referentnim okruženjem svakodnevno donose nevjerojatnu širinu i svježinu.

'Kako je arhitektonsko projektiranje sve samo ne linearan proces, svaki projekt ima svojih lijepih i manje lijepih trenutaka. Svaki projekt u kojem uspijemo unijeti barem komadić nečeg posebnog u prostornom smislu i u smislu materijalizacije, što će uvijek biti prisutno u tom prostoru, čini nas neizmjerno sretnima. Imamo sreću da su do sada baš svi projekti bili takvi, tako da smo, iz moje perspektive, jako sretan kolektiv', ističe Vuković.

Uživa u projektiranju svega što se ispred njega postavi kao zadatak, bez obzira na veličinu ili tipologiju projekta, pa se tako na listi njegova ureda mogu naći privatne vile, kuće za odmor, apartmani, poliklinike, hoteli, kampovi i sportske dvorane.

Kuća za odmor Casa Nube u Gorskom kotaru jedan je od najistaknutijih radova s potpisom tog ureda te je naišao na veliku pažnju u Hrvatskoj, kao i izvan nje. O ovoj idiličnoj kući okruženoj zelenilom pisao je čak i The New York Times. Izgrađena je od sibirskog ariša koji je korišten za fasadu, vanjsku stolariju i terase dok je krov napravljen od falcanog lima, a sve kako bi se zadovoljio izgled autohtonih kuća u tom podneblju. No daleko je ova vila od uobičajenih kuća u Gorskom kotaru. Iako je tradicija zadovoljena, ciljalo se na ultramoderan dizajn koji prati kako eksterijer, tako i minimalistički skandinavski interijer.

'Jako veseli to da je gotovo sve izvedeno kao na našim vizualizacijama. Projekt je jedinstven i zbog količine energije koju su vlasnici unijeli u odabir i suradnju s izvođačima, kao i kasnije u marketing. Ne sjećam se da je ikad ijedna kuća u Hrvatskoj prije imala toliki publicitet, i to je, kao i cijena za koju se prodaje, jako dobar pokazatelj koliki je potencijal arhitekture', rekao je Vuković.

Uvriježeno je pravilo da su želje klijenta uvijek na prvom mjestu, no nismo mogli ne zapitati se ono što često koči sve umjetnike - koliko je teško uskladiti ideje i vizije sa željama klijenata te osjeća li katkad da oni 'ubijaju' njegovu kreativnost?

'Imamo nevjerojatno dobra iskustva s klijentima i zbog toga praktički nismo uopće svjesni pozicije u kojoj klijenti 'ubijaju' kreativnost, što nam se čini kao neka urbana legenda. Imamo tu sreću da s klijentima praktički partnerski razvijamo projekte i da postoji ogromna doza međusobnog poštovanja i razumijevanja te da dijalogom i argumentima zajednički dolazimo do svih rješenja. Uz činjenicu da svakom projektu pristupamo od nule, da ni na jednom projektu dosad nismo ponavljali rješenja, do razine da nikada nismo ponovili ni istu wc školjku, upravo uz klijente vrlo heterogeno razvijamo projekte i trudimo se da im jedini zajednički nazivnik bude to da su kvalitetni i pametni', odgovara nam Vuković.

Na pitanje na koje je projekte najponosniji nije mogao dati odgovor, ističući kako se, kada ga to pitaju, bez imalo patetike osjeća kao roditelj koji treba odgovoriti koje mu je dijete najdraže. Trenutni projekti uvijek su posebno zanimljivi, a svakom novom pristupa iz pozicije praznog papira i bez predrasuda.

Iako je uvijek ponosan kada neki od njegovih projekata bude javno pohvaljen, senzacionalizam ga, kaže, ne zanima.

'Uspjeh građevine je najveći ako njeni korisnici uživaju u njoj. Za to je potrebno ostvariti blisku i iskrenu suradnju. Izuzetno je puno parametara koji utječu na projekt i potrebno je uložiti jako puno energije i vremena da ga se prati od početka do kraja. Da se o projektu govori i da osvoji nagradu, potrebno je puno manje nego da njegovi korisnici budu zaista zadovoljni njime i s njim žive i funkcioniraju', komentirao je Vuković.

Njegova intencija je otvoriti strana tržišta i raditi na njima sa sjedištem u Zagrebu, jer vjeruje kako ARHIV može ravnopravno nastupiti u bilo kojoj svjetskoj arhitektonskoj konkurenciji. Na kopiranje i 'posuđivanje' ideja, koje viđa na arhitektonskoj sceni, ostaje imun jer, kako kaže, 'više mu smeta vidjeti 'krivu' ili 'promašenu' arhitekturu, nego onu koja se referira na neku drugu'.

'Arhitektura je gotovo jedinstven spoj umjetnosti i inženjeringa. Ukoliko jedno ili drugo nedostaje u toj kombinaciji, to se jako osjeti. Često, baš kao i u autoindustriji, postoje ponavljajući motivi, forme i slično. Za bavljenje arhitekturom, kao vjerojatno i za bilo koji drugi posao, potrebne su jako velika vještina, koncentracija i predanost.

Iako vodi relativno mlad ured, ni trenutka ne sumnja u to da njegov tim može dostići velike uspjehe svojih kolega. Sasvim sigurno su na dobrom putu. 'Kako smo praktički tek na početku, ludo je pomisliti na ono što nas sve još čeka', zaključio je Pero Vuković.